pusti me da ti sviram i, kada završim, nemoj me vraćati da zapišeš note.
ako hoćeš da razumeš zaustavljanje: probaj da trčiš dok te noge ne nateraju da stigneš
kada želiš.
ne: kada možeš.
odavno sam na tremu: pletem i smejem se
reci mi:
sećaš li se stopala kako dodiruju patos: k`o da je svilen: onako drven i star
i kako ti je toplo u ovom od snega belom gledanju.
pitaj me:
na koga miriše sledeća stranica
i dan posle.
Najtragičniji trenutak u istoriji Smedereva dogodio se u 14 časova i 14 minuta, 5. juna 1941. godine.
Bio je četvrtak, pijačan dan, grad pun seljaka koji su se vraćali s pijace, đaka koji su toga dana podizali svedočanstva, u Smederevu je gostovalo Novosadsko Pozorište, u poseti gradu je bio sin jedinac budućeg predsednika srpske Vlade Milana Nedića sa trudnom suprugom, voz je iz nepoznatih razloga kasnio 2 minuta...
o zivotu. Pokusavam da se izmestim sa strane i posmatram svoju situaciju realno. Kao Vudi Alenov film. I prija mi. Ima nesto u tom njegovom filozofskom pristupu zivotu koje moze da se primeni u realnoj situaciji. Znaci nije on samo film. I zasto sam ovo poceo? ... ah, da. Slusam ovih dana (u zargonu) Sarlot Ganzbur.
mnogo je volim =) ...
Ima necega velicanstvenog u toj njegovoj dekadenciji ... mislim na Serza LINK i
Tokom proteklih 13 godina u radio emisiji "MUĆNI GLAVOM" gostovalo je mnogo zanimljivih ljudi, najviše satiričara, a potom književnika, umetnika, građanskih aktivista,
Video sa naj-isečcima iz Pjongjanga.
Lajkujte (na Jutjubetu, ne ovde), zapratite me ako do sada niste (klik na Subscribe), jer vas ne košta ništa, a meni će doneti parice u perspektivi :)
Ima i prevod na srpski, samo da napomenem. :)
A u veoma bliskoj budućnosti sledi mnooogo toga zanimljivog, naravno, materijal će biti kvalitetniji, jer ovo su ipak rani radovi...
Novčanik mi je puniji plastike i sličica nego novca. Retko šta i plaćam kešom. Savremeno doba donosi platični novac i manje kontrole trošenja. Da imam za taksi i to neku kraću vožnju, da platim kafu dok nekog čekam i za par kesica sličica. To je sav keš koji mi je potreban. I 50 dinara da me podsete.
Još je bilo kukuruza po ulicama, pečenog i kuvanog. Verovatno negde u sred sezone jer jedan je koštao 100 dinara. Nije to mnogo ako imaš. U prolazu sam zastao da se častim jednim. Nije mnogo jedan ni kad si jeo. Ako si imao da jedeš. Dečkić koji je stajao na par koraka