Početkom 2002. godine, gostovali smo porodično kod mog nekadašnjeg direktora, jednog sjajnog, inventivnog zanesenjaka poznih godina, u njegovoj kući u Francuskim Alpima, nedaleko od Ženeve. Uz raklet i vino, pozvao me je da pogledam zanimljivu knjigu fotografija. Ostao sam zabezeknut nad "Zemljom iz vazduha". Od tada znam ko mi je omiljeni fotograf - Jan Arti-Bertran.
Nije mi ovo prvi put
Pitao sam se kada ćemo sresti ulicu koja nas dovodi
Pitao sam ga ume li da ispriča
Pitali su nas: dokle
Još uvek popunjavamo.
Ima, znate, i upitnik. Bez zaokruživanja
Potukla se deca Čumeta i Limuna
Masovna tuča na koncertu Džeja Ramadanovskog u „Beogradskoj areni" u subotu, 29. maja 2010. počela
Već duže vreme se spremam da korenito promenim svoj pravac, smer i ugao gledanja na život u odsudnom pokušaju da postanem intelektualac, možda i neshvaćen ali svakako ponosan, svestan vremena koje neumitno curi kao iz pokvarene pipe dok oluje šibaju sumnjom izmučeni duh, kolebljiv pa što ne reći i zastrašen pred sudbonosnom odlukom.
Sada je vreme i ovo je mesto:
Proza je, dakle, passe. Živela poezija.
Potkrada se
na kori kugle
mala staza
Bez štapa korača
jedna obična
nasmejana
Potkrada se i ponavlja
Jeste. To sam ja.
Kalif na mesto kalifa "Najavio borbu protiv kriminala". Kada proguglamo ovo što sam naveo pod navodnicima vidimo da mu nije prvi put. Vatalo ga to, da najavljuje, i pre 5 meseci i pre godinu dana, i pre godinu ipo. Valjda voli čovek da najavljuje. Ja mislio da se to ne objavljuje već samo pohapsiš bagru, ali dobro. Osim toga, čovek u sivoj majici na bratele, obnovio je ideju progresivne levice zvane JUL iz 1999 godine koja se zove "ekonomski patriotizam". NO COMENT. Ali moja omiljena izjava od istog autora, koja je vešto isečena u potonjim emisijama je da je Srbija prehrambeno bezbedna. WTF? Čak se teško nalazi i na netu. Ali je dobro što smo u situaciji da izvozimo bezbednost.
Povodom posete Harisa Silajdžića Borisu Tadiću, profesor etike Đ. Morđević je sa pridikaonice Peščanika apelovao na M. Nećkovića da posreduje u pogađanju srpske i bošnjačke političke elite oko dizajniranja traume, a ne samo oko pravičnije podele profita od genocida u Srebrenici. Nećković se prevrtao i prevrtao u krevetu, pekla ga je i pridika i narudžba. Poput mesečara, ustao je noćas i zapisao sledeće porušne redove:
PROLOG U SREBRENICI
Srebrenice,
reči,
rečenice!
Iza
............
ostaju blizine
dugo pravljenih kalupa
i tvoja sumnja.
Čitaj se! Ništa ti drugo ne pre(ostaje.
Izdresirani glagoli skupljaju mak
a konac se odmotava i nervira gledaoce:
svaki enter bi trebalo da ima smisao.
A, kada ih poslažu, i traže da se objasne:
?
.......i tako dalje i tako ti ja pričam,
ti slušaš i sve ti se čini da nije važno
a nije tako:
Sigurno se sećaju bar moji vršnjaci, biografija (mogu se naći u starim enciklopedijama) rukovodilaca iz Titovog vakta. Mnoge su počinjale:....“studirao je na beogradskom univerzitetu.“ Ne završio je, diplomirao, na fakultetu ovom ili onom. I šta to uopšte znači? Studirao je na.....Univerzitet je sastavljen i formiran od mnogo raznorodnih fakulteta. Pišem notorne stvari ali me još kao klinca zanimalo kako je to moguće? Šta je radio, završio je ceo celcati univerzitet sa sve prirodnim i drštvenim naukama! Idi, begaj, to mu dođe kao: Prošetao se nogu pred nogu londonskim Hajd Parkom, slušnuo šta govornik trenutni ima da kaže spram poskupljenja hozn tregera, odlazio da ispod Pobednika posmatra neprekidno ulivanje Save u Dunav bludeći pogledom ka Kuli Sibinjanin Janka...