Odgovor sam dobio tek krajem septembra prošle, 2011. godine, kada je Savet za borbu protiv korupcije obelodanio Izveštaj o pritiscima i kontroli medija.
Tek kad sam im objasnila da pričam o školi ekstremnih sportova, razvedrili su se.
Doduše, neki stariji u početku su bili u fazonu „Šta ću ja tamo, to je, valjda, za klince", ali par dana u mini skejt parku na Čuburi brzo ih je razuverilo...I tako, mi se već drugu nedelju družimo sa strpljivim momcima i devojkama iz JC&co, koje sam, doduše, molila da mi budu gosti, da napišu svoj blogić o očekivanjima i napretku škole, ali, nažalost, poslali su mi samo neku vrstu zvaničnog obaveštenja, no, kakvo je takvo je, evo šta oni kažu:
Isabelle( poklanjam svim ženama na blogu ovu pesmu)
Danas, sretnem nekog koga poznajem površno,otprilike smo samo na "zdravo",dok sam podnosio zahtev za neke dokumente u opštini .Pozdravimo se I čovek me pozove na piće, da počasti, eto žena mu se porodila , rodila treće dete. Odemo u obližnji kafić , naručimo I vidim on nešto onako utučen, ne deluje
1. DAN - PUT ZA SANTJAGO
(Irun - Pasaia)
Mark se smestio na krevet iznad mog i počeo da hrče još pre nego što su svetla u sobi pogašena zbog povečerja. Najpre sam se prebacila na jedini prazan ležaj do vrata, što dalje od njega, ali u tri ujutru sam izgubila svaku nadu da će se on okrenuti na stranu na kojoj je nečujan, ili da ću ja uspeti da se priviknem na zvuk njegovog testerisanja. Sedam godina kampovanja učinilo je da mi se sluh toliko izoštrio da se budim i na najmanji šušanj. Ne pomažu ni čepići, ni umor.
Ujutru me naš domaćin pita