Početkom 2002. godine, gostovali smo porodično kod mog nekadašnjeg direktora, jednog sjajnog, inventivnog zanesenjaka poznih godina, u njegovoj kući u Francuskim Alpima, nedaleko od Ženeve. Uz raklet i vino, pozvao me je da pogledam zanimljivu knjigu fotografija. Ostao sam zabezeknut nad "Zemljom iz vazduha". Od tada znam ko mi je omiljeni fotograf - Jan Arti-Bertran.
Evaluirate li ačivment participatora? Šerujete li mesidže sa lajne?
Pogledajte šta sam o tome govorio na TEDx-u u Novom Sadu.
Iskreno sam se obradovao uspehu koji smo postigli na nedavnom dvoranskom prvenstvu Evrope u atletici. Ne samo zbog toga što sam i sam bio atletičar, već i zbog činjenice da, imati atletske šampione znači imati sposobnu, zdravu i jaku populaciju. Nadao sam se da Ivana, Emir, Asmir, Jelača, Mihail... nisu usamljeni i da za njima dolaze nove generacije buducih šampiona.
Novčanik mi je puniji plastike i sličica nego novca. Retko šta i plaćam kešom. Savremeno doba donosi platični novac i manje kontrole trošenja. Da imam za taksi i to neku kraću vožnju, da platim kafu dok nekog čekam i za par kesica sličica. To je sav keš koji mi je potreban. I 50 dinara da me podsete.
Još je bilo kukuruza po ulicama, pečenog i kuvanog. Verovatno negde u sred sezone jer jedan je koštao 100 dinara. Nije to mnogo ako imaš. U prolazu sam zastao da se častim jednim. Nije mnogo jedan ni kad si jeo. Ako si imao da jedeš. Dečkić koji je stajao na par koraka
Poštovani blogeri, komentatori i čitaoci,
B92, direktor Veran Matić, urednik sajta Vladimir Novakovic, urednica Bloga Vesna Dozet, dve moderatorke i svi članovi veb tima - žele vam srećnu Novu Godinu.
Jelka je bogato okićena, ali, kao što možete da primetite, ispod nje nema poklona. Osobito onog najavljenog. Novi dizajn bloga, koji je trebalo da bude naš novogodišnji poklon vama nije upakovan, a neupakovani pokloni se ne stavljaju pod jelku.
Razgovor uz večeru u stanu porodice Markov, u Temišvaru, 28. decembra 2009. godine
Mi Markovi smo iz Dinjaša, sela na 25 kilometara od Temišvara. Tu je nekoliko generacija moje porodice, mada potičemo iz Srbije. Deda po majci mi je bio dobrostojeći čovek, ali je onda sve izgubio. I, zbog sramote, otišli su svi na daleko. On se uputio u Ameriku i tamo dirinčio da nakupi novac i povrati porodični ponos. Baba je sedam puta prelazila Antlantik brodom i vraćala se sa uštedjevinom. Tako smo i nakupovali dovoljno zemlje ovde, na obali Begeja i trajno ostali tu.
U prevodu, dobila sam autorsku opciju!
Kao prvo, da zahvalim uredništvu što je tako munjevito reagovalo na građansku inicijativu.
Kao drugo, da se zahvalim mojim dosadašnjim blogodomaćinima, njanji i krkaru, što su pomogli u promociji mene ili me.
I, na kraju (last, bat not least important) da se od sveg srca zahvalim svima vama koji ste me podržavali, pisali peticije, urgirali, usijavali urednicino elektronsko sanduče i, sve u svemu, imali poverenja u mene!
Bez vas ovoga ne bi ni bilo (ili bar ne još uvek)
Hvala vam, i što bi rekli u Bocvani
PULA!!!
U nedelju, na praznik Presvetog Trojstva, leta gospodnjeg 1515. dvadesete godine vladavine Manuela, Božjom milošću kralja Portugala, Algarva i zemalja s ove i s one strane mora od Afrike do Arabije, Persije i Indije, po njegovoj ličnoj zamisli i naredbi, dogodiće se čudo neviđeno. Trg između Palate na Obali i magacinâ kolonijalne robe s druge strane, za ovu priliku dodatno je ispregrađivan drvenim tablama i zatvoren kako sa strane grada tako i prema reci. Oko brisanog prostora u središtu trga podignute su tribine, kao što bude za borbu s bikovima.
Odakle tebi pravo da vršiš bludne radnje nad mojim tekstom? I na mom tekstu?
Odakle ti pravo da koristiš moje ime i moju sliku bez ikakve dozvole?
Odakle ti pravo da mene navedeš kao "gosta autora" za tekst čiji nisam autor?
I, najzad, odakle ti pravo da sve to zajedno spajaš sa pornografskim sadržajima i stavljaš u kontekst pornografije?