Portugalac je božanstveno svirao solo na saksu, gitarista je zažmirio i otisnuo se daleko, fokusiran na svoje harmonije... U jednom momentu, visok i namrgođen tip popeo se na scenu, prošao je pokraj njega, čučnuo pored bubnjara i bratski ga zagrlio.
- Brate, prije sledeće stvari ima da pozdraviš sve prisutne članove našeg moto kluba i zamoliš ove ovdje ljude za minut ćutnje, red je da odamo počast svim nastradalim bajkerima.
- Hej, šefe, stvarno nije momenat, vjeruj mi, pola ljudi dole u publici je pijano; galamiće, zviždaće, uostalom to su uglavnom stranci, ne razumiju srpski uopšte, ti znaš da bih te ja ispoštovao u drugoj situaciji, da ste kojim slučajem vi organizatori, vjeruj mi, nije trenutak za...- pravdao se bubnjar.
Kako zemlju sacuvati da ne dozivi sudbinu Irana?
Sve žalbe na ovaj tekst treba uputiti Urednici. Pre neki dan mi je napisala, čula sam da ste putovali, pa pišite gde ste bili i zalepite neke sličice. Poslušam ja pa tako i počnem, Bon, sličice, ali se onda potpuno spetljam i izgubim nekud, unatrag. Odraće me živog kad vidi, ali ja ne umem bolje. Sama je kriva.
* * *
Letos smo proveli nešto više od dve nedelje u Bonu. Ja sam preko dana radio na Maks Plank Institutu u samom centru (ulaz u kompleks zgrada koje mu pripadaju se vidi niže na slici), a Njanja i klinci su šetali. Popodne bi me pokupili i onda bi zajedno išli u neki muzej, na večeru, u šetnju, ... pa na spavanje u mali iznajmljeni stančić.
Bon nam se jako dopada. Nevelik je i svugde se brzo i lako stigne, a ima veliki broj mesta gde vredi stizati.
Ah, svi ti pijani i drogirani muzičari. Taj večiti čopor devojčica oko njih uvek spreman da ih raskomada. Sve te njihove prelepe i uobražene žene-trofeji. Sve te pompezne i nadasve glasne pesme sa dubokim ali i dobro skrivenim političkim porukama. Sav taj pravednički bes neshvaćenih heroja. Sav taj nemoral po hotelskim sobama, sav taj haos po bekstejdževima. Sva ta droga i sav taj seks...
... sve je to samo dobra komedija.
Kada je mladi, genijalni...a potpuno divlji rus
izvodio svoju igru sa smrću iiii službama na pariskom
aerodromu, Dame Margo je bila sredovečna balerina
pred penzijom, rastrzana obavezama gospodje
panamskog ambasadora u Londonu, prikrivanjem gospodinovih
izleta u parapolitiku ili zabavu, i svojom veoma značajnom baletskom karijerom.
Pa, verujem da je bila već pomalo umorna...
Ovaj tekst je inspirisan mojim interesom za operu, mojoj uspomeni na babu, sećanjem na jedan vic, i skorašnjim diskusijama na blogu o tome kada i zašto neki dijalekt postaje jezik. Za lingvistiku i srodne nauke ja sam potpuna neznalica. Meni je samo sve ovo veoma zabavno. Poznavaoci opere, molim vas ne popravljajte mi greške u libretu, ovo je samo moguće vidjenje istog. Poznavaoci torlačkih dijalekata, takodje vas molim da mi ne popravljate greške, ovo je dijalekt moje babe, onako (nesavršeno) kako ga pamtim. Ona je, slično kao Kronkajt ali mnogo pre njega, volela da završi svaku priču sa “i takoj i toj bidna”.
* * *
Probao sam da dodam akcente gde mislim da je trebalo (ponekad su verovatno završili i na pogrešnom mestu). Rečnik manje poznatih reči i izraza je na kraju. Nisam insistirao na kompletnosti. Uostalom, tekst je na srpskom, zar ne?
Bend
Desetoro plus Karlos Santana. Tri bubnjara, bas i prateća gitara, dva duvača, klavijature, dva vokala. Svi sasvim dobri osim vokala. Jedan sa rap kretanjem i odgovarajućiim glasovnim sposobnostima, a drugi glasovno bolji, ali bez umeća da pokrene publiku. Karlos komunicira sa publikom skoro isključivo preko muzike, što je u redu, ali bendu jako nedostaje neko ko će povesti stvari u dobru žurku.
Сцена
Градски Стадион у Скопљу, петак увече, 10. јул. Цена карте