Najtrajnija a samim tim i najuverljivija inkarnacija srpskog nezavisnog i alternativnog rock zvuka je novosadska grupa Obojeni Program. Bend funkcioniše pod vođstvom Branislava Babića Kebre od 1980. godine, što je izuzetno zanimljiva činjenica s obzirom da bi to trebalo da ih svrsta uz jugoslovenske legende post punka kao što su EKV i Disciplinu Kičme a u stvari oni su prvi album objavili tek 1990. a zasluženu afirmaciju kroz (rečeno veoma uslovno) širu popularnost su stekli tek polovinom devedesetih. Dakle i po merilima ondašnjih alternativnih bendova, Obojeni Program su bili (još dublja) alternativa. No kao što rekoh, devedesetih su ipak izašli na svetlost dana i koncertni album iz 1992. Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve je nešto što mi još uvek ostaje kao svetla referetna tačka za domaći alternativni rock koji je na svetskom nivou ali i dodaje nešto neponovljivo svoje i ovdašnje.
U 2010. Roky Erickson je sa Okkervil River napravio album "True Love Cast Out All Evil".
Singl 'Goodbye Sweet Dreams' je jedan od klasika sa tog albuma.
Ima tako nekih pesama koje vam se zavuku u memoriju, uđu pod kožu i u dušu, a da pritom ne znate ni zašto, ni kada, ni kako, ni ko je autor, ni ko ih peva i izvodi. Jedna od takvih je, mene što se tiče: O, Marijana, slatka mala Marijana.... Niti znam kada sam je prvi put čuo, a pogotovo zapevao, jedino znam da kad god je i danas čujem uzburka mi stare taloge emocija iz rane mladosti ili još ranije iz detinjstva.
Stidljivo, bojažljivo, znatiželjno gledanje preko paleži, nakon Apokalipse. Svet je dosegao svoj doseg. Opštavilo ima ciklus: u jednom času više i nema potrebe da se po svaku cenu održava trajanje.