Ispiranje mozga zapravo nije adekvatan pojam. Kad se mozak ispira, on se ne prazni, već puni. Idealno je da se napuni tako da za drugo nema mesta. U slučaju muzike, stvari nisu toliko crne kao kad je u pitanju - šta sve ne - no, jasno je da na to koja će vam muzika biti draga utiče ono što ste, često hteli-ne hteli, slušali tokom takozvanih formativnih godina. Nadogradnja je moguća, ali kao i svaka budževina, poput Windows-a ME, sklona je padu.
25. i 26. decembar
- Ovih dana koristim akumulator. Mnogo sviram, a i glasniji sam, pa bi se one male baterije brzo potrošile. Glasniji sam zato što sviram na trgu i nikome ne smetam, a veće su gužva i buka, pa i moram. Ovaj akumulator mi u kombiju služi i za punjenje baterija na telefonu i tabletu, a na njega prikačim i led lampu. A kada vozim, dopunjujem ga (sproveo sam jedan kabl iz mašine).
Naos predstavlja centralni prostor grčkog hrama okružen zidovima u kojem se obično čuvala skulptura božanstva kojem je hram posvećen a takođe predstavlja i naziv instrumentalne kompozicije koju su pok. Laza Ristovski (1956-2007) i Saša Lokner izdali na svom zajedničkom istoimenom albumu iz 1994. godine. Oba muzičara zaista nije potrebno posebno predstavljati a budući da mi je nedavno naš bloger Maksa poklonio izuzetno zanimljivu knjigu novinara, pisca i bubnjara Ivana Ivačkovića "Kako smo propevali - Jugoslavija i njena muzika" (peto izdanje, Laguna, 2016.), koja je osvojila nagradu "Desimir Tošić" 2013. godine, citiraću samo kratku slikovitu Ivačkovićevu ocjenu Laze, s kojom se u potpunosti slažem, preuzetu iz poglavlja posvećenom Bijelom Dugmetu: "Pokojni Ristovski, jedan od najboljih i najpopularnijih jugoslovenskih klavijaturista svih vremena, tada [1976. godine] je bio član kragujevačke grupe Smak."
ТРАЖЕЊЕ МРАКА
Први концерт неког бенда – ВИС-а (вокално-инструменталног састава) како се тада говорило, па још из престонице, у варошици је био догађај године. Карте су плануле, а излепљене плакате загледане сваког дана да се провери да случајно нема неких промена.
Најзад је дошао и тај дан. ВИС је стигао
(5.12.2017.-11.12.2017.)
* * *
- Pitali su me po milioniti put u životu: "Kako se zove taj instrument?"
(a ni ja ne znam tačno da li ovo što sviram da nazovem "dupla gitara" ili "gitara sa dva vrata")
[u stvari znam: "dupla gitara", zato što sviram po celoj njenoj "površini", istovremeno po oba vrata, dok bi se na "gitari sa dva vrata" sviralo malo na jednom vratu, pa malo na drugom vratu]
Uz minimum značenja, i još manje smisla, samoproglašavam prvu minimanističku pjesmu otvorenom... do pola, pošto su od silne kiše drvena vrata na ulazu toliko nabrekla da zapinju od pod...
U ulici Pizde Materine br.2
Jebo te ja
Ja poskakujem mlaad
Svake noći sam
We all need to love
And to be loved