U kratkim rezovima:
deset dvorana,
osamdeset i jedno filmsko ostvarenje,
sve više prijatelja Festivala…
Pančevci zaista imaju na šta da budu ponosni, jer u toku ovih pet dana filmskog festivala, malo toga je ukazivalo na činjenicu da je ovo tek prva godina festivala. Da, Pančevo je ove godine imalo svoj međunarodni filmski festival, i na njemu je sve bilo na više nego pristojnom nivou. Publika je mogla da pogleda pedesetak filmova iz svih krajeva sveta, pedesetak ostvarenja koja možemo uključiti u više kategorija - od onih kratkometražnih, onih iz pera mladih autora, preko animiranih i dokumentarnih, pa sve do onih celovečernjih, sa ozbiljnom i relativno bogatom produkcijom.
Biba Struja (u okviru Dana domaćeg filma), dvorana DKC, subota 1.novembar 13h
Pet najboljih filmova u istoriji. Možda će ovo pitanje jednom delu blogera delovati otrcano, jer ima toliko spiskova od 50 ili 100 najboljih filmova po izboru ovog i onog sajta, a onda isto to po izboru ove i one ankete među režiserima, pa onlajn ispitivanja šire publike.., ili mereno bioskopskim statistikama, koje su najgore, jer se zasnivaju na gledanosti (i to, često, u nekom užem periodu). Ipak, pokušajmo mi, ovde, na blogu. Tu je jedinstven i najsloženiji moguć sastav stručnjaka.
Fotografi su nekad, sa istom ozbiljnošću, kao stari majstori kičice, proučavali prizor koji su hteli da ovekoveče. Osmišljavanje motiva za fotografisanje bilo je jako važno. Takođe je bilo važno šta će se naći na staklenoj ploči ili celuloidnoj terci, a šta ostaviti izvan fotografskog okvira slike.
Proces razvijanja filma i pravljenja fotografije bio je skup i trebalo je da čovek bude zaljubljenik, da bi se u to upustio.
Možda jedna od najupečatljivih scena poznatog bosansko-hercegovačkog filma "Remake", filmskog debija sarajevskog pozorišnog reditelja Dine Mustafića u kojoj jedan od glavnih likova Ahmed Karaga (lik tumači Miralem Zupčević) svome sinu pripoveda kvintesencijalnu mudrost u kojoj se oslikava sva stravična jednostavnost i dubina balkanskog paradoksa: "Što je bilo biće, što se radilo, radiće se..."
Poput filma, Balkan je tužna priča o cikličnoj i istorijskoj povezanosti tragičnih ljudskih sudbina i spirale zločina u kojoj jučerašnje žrtve postaju današnji vinovnici
Dokonam,
dok anđeli spavaju, pa razmišljam šta su naši praroditelji, Adam i Eva (nema prezimena u originalnom tekstu pa ne znamo koje su nacionalnosti bili, ali po geografiji sudim da su bili Indijci), zapravo napravili do te mere da smo svi potonji rođaci kažnjeni tako drastično da moramo stalno da trpimo neke boli i da živimo u nesavršenoj egzistenciji?