"Šta je to u muškom biću...." -
provokacija ,
čista
...ili ..
Pitanje je sad?
Iskušenje, , odoleti iskušenju ili ne
Preljuba ...
Dijalog... ( povod gledanje nekog filma ..)
()
- Reci mi, šta bi uradio, kada bi saznao da te žena prevarila sa drugim, nije bitno ko je
Never make fun of someone who speaks broken English. It means they know another language
U prethodna dva dela ove serijice o izuzetnosti pisao sam o ličnostima - o Marini Abramović i Alanu Tjuringu. O Marini sam govorio sa istinskim oduševljenjem pravog fana, jer ona je najveća živa umetnica performansa na svetu, a drago mi je i što potiče sa naših prostora. Što se Tjuringa
Ovih dana me opet opsedaju analogije i preklapanja...
Sedmorica nas je budnih. Spavamo na smenu. Zemunica je topla do visine od pola metra iznad tla, ispod kao grob. Zato smo bale slame poređali jednu na drugu pa samo polovina može da spava u isto vreme.
Sedimo za improvizovanim stolom pored peći dok flaša sa rakijom kruži od ruke do ruke. Osmi nam je dan u Peščari. Temperatura noću pada ispod -25. Razgovor zamro, glave klimaju ka stolu.
„Znate li, ljudi, da su one noći pre nego što smo pošli na vežbu u Narodnoj bašti kučići pojeli čoveka?" - čujem svoj glas kao da od nekog drugog dopire. Dvojica, trojica me pogledaju uz „Aj ne seri" izraz.
„Ne, stvarno... „ - opet čujem sebe kako pokušavam da im objasnim da se ne šalim. I mislim - kao da je neko nekoga u nešto nekad ubedio...
Bez obzira na naslov, ne mogu da počnem da pišem bilo šta vezano za Jovana Dučića, a da ne počnem sa meni omiljenom njegovom mišlju: "Verujem u Boga, u ljubav, u prijateljstvo, u otadžbinu, u poštenje. Da ne verujem u sve to istovremeno, ne bih imao razloga verovati ni u jedno od toga posebno. "
A sad na temu...
Malo je ličnosti u srpskoj istoriji čiji
Jedna knjiga trese Zapadnu čitalačku hemisferu.
Tu knjigu neki svrstavaju u erotiku, drugi u pornografiju. Na prvi pogled, najmanje dve stvari padaju u oči: (1) tema je iz oblasti „tabu seksa" (sadomazohizam, bičevanje, vezivanje, dominacija/potčinjenost, odnosno gospodar/robinja, uriniranje u lice, fisting, sodomizacija, fetišizam i ne znam šta sve još) i (2) navodno je mnogo kupuju - žene!
Inače, knjigu je napisala - žena. Valjda dobro zna šta (nekim) modernim ženama paše. (Video sam englesku preporuku - za koju ne znam da li je ozbiljna ili neozbiljna:
Have you ever thought how lucky you are to be born an Englishman when there were so many millions who were not (Cecil Rhodes)
Postoji Francuz musliman. Postoji Englez katolik (mada je Ivlin Vo, ili već ne znam više tačno ko, govorio da Englez koji napusti anglikanstvo i postane katolik ne ostaje i dalje - Englez). Postoji Rus ateist (mada je F. M. Dostojevski govorio: Ateist ne može biti Rus; ateist odmah prestaje biti Rus).
Nagrade su neodvojive od čina književnog stvaralaštva, a time i života pisca. Mišljenje da treba pisati za čitaoce, a nagrade će doći same po sebi, u novijoj književnoj praksi je odbačeno kao netačno i zastarelo. Iako o tome nerado govre javno, većina savremenih domaćih pisaca smatra da treba pisati za književne nagrade, a ne za čitaoce. Jer, kad pisac dobije književnu nagradu, biće na televiziji, a čitaoci će onda doći sami po sebi.To je lepo pokazao jedan pisac izdaleka, mislim da je čak iz Čačka, i sve detaljno opisao u svojoj nagrađenoj
Bože moj, pre mi daj život jakih uzbudjenja nego misaoni život (Dž. Kits)
Ovih dana, tačnije oko Božića, tražeći za čitanje nešto "pre uzbudljivo nego misaono", kako bi Kits rekao (eh, ti pesnici!), naleteo sam na zanimljivu i provokativnu novelu "Moja majka", od Žorža Bataja (Georges Bataille: Ma mère). Pre toga, video sam najave u stilu "Majka uvodi svog sedamnaestogodišnjeg sina u svet razvrata" i „Priča o mladiću koji doživljava ekstazu tokom svog moralnog propadanja", što me je zaintrigiralo, priznajem. Pored toga, već sam imao nekih saznanja o Batajevom slobodnom tumačenju eroticizma i ljudske seksualnosti uopšte, pa sam se hteo nadopuniti.