Za jedino izvesno pamćenje koje ima, ubeđuju ga kako nikad nije postojalo. Zemlja koju voli nezaustavljivo se raspada, uz „teorije" kako nikad nije ni trebalo da bude stvorena. Dezintegrisane, slike jednog sveta koji sve manje postoji jutros su ga vratile u Rijeku - grad koji je zbog njegovih građevina, mirisa i vetrova oduvek voleo. U vreme održavanja Jugoslovenskog bijenala mladih, sa Alanom i Artom Loverom, tamo je redovno
Ако бисте ме упитали да ли бих, да сам свршени матурант, поново уписао студије пејзажне архитектуре, одговор би свакако био - не. Зашто? То ће вам најбоље објаснити моја мајка. Она је уредно преузимала од поштара и заводила све одбијенице, док су стизале на папиру, класичном поштом. У новије време, ако их и пошаљу, дописи са негативним
Ponedeljak, 21.12. u 19h u "Zelenom zvonu", Zrenjanin
KNJIŽEVNO VEČE
Članova upravnog odbora i umetničkog saveta
„Fonda Vujica Rešin Tucić i Vojislav Despotov“
GOVORE:
Svetislav Basara, pisac
Vladimir Kopicl, pisac i direktor Zavoda za kulturu Vojvodine,
Gojko Božović, pesnik, književni kritičar i esejista, urednik u izdavačkoj kući "Arhipelag"
Novi Nebojša Milenković,istoričar umetnosti
Gordana Nonin, novinarka lista "Danas"
Lažni pogledi kroz lažne trepavice ispod lažnih obrva. Lažne naočari bez dioptrije. Laž u tanjiru, laž u tableti, laž da se popije. Laž sa visine ne može da se pobije. Lažni popovi, lažni Popović, Hadži-Popović, Lažić-Popović. Pop-Lažić.
- Lažne mantije?
- Ma ajte, man’te me!
Lažne tetovaže. Tetovaža da se slaže. Lažni stisak ruke, lažni stisak šake na kraju lažne partije. Pun lažnih noktiju. Lažni nokti i na nogama. Lažni sportisti na lažnim drogama.
Lažni osmeh pun lažnih zuba. Laž koja nije skupa. Zemlja nije lopta, Zemlja je ploča, Zemlja je kupa. Laž koja nije gruba. Meka laž. Šarena laž. Šarena laža. Bela laž. Bela Hamvaš.
- Odakle on, aman?
Prvo jutro me je probudila pesma crnaca. Tužna pesma. Crnorizi bluz. Crna pesma. Zvuk zvona sa tornja prodirao je kroz otvorena vrata terase na kojima se lagana zavesa njihala u ritmu naleta vetra. Jugozapad vani. Severoistok unutra. Ritam sekcija - vetar, melodija - zvona, glasovi - crnorizo bratstvo.
Bila je nedelja.
Ležao sam u krevetu kao mrtav. Leđa na dušeku, čist čaršav, glava na jastuku, čista jastučnica, ruke uz telo. Odsutan pogled u tavanicu popunjenu lamperijom. Kao na odru. Jedan život je gotov, počinje zagrobni, srazmerno kraći i lepši. Blagog osmeha na usnama jer ne može ovo letovanje biti toliko loše. Kada si već mrtav ništa ne može biti toliko loše. Opušten sam, kao pre nego li nastupi rigor mortis. Razmatram da li da ustanem ili da prvo pogledam poruku na telefonu. Ponuda roaming tarife. Ignorišem. Kucam prijateljici, pre nego li besplatni komšijski wi-fi signal odumre, poruku: Bon voyage i u nastavku kačim poster filma Back To The Future... Srećan put natrag u budućnost. Ona se iz smrti vraća u Švajcarsku. Bila je na letovanju u rodnom kraju, obišla groblja, pričala sa mrtvima, zapalila sveće. Zapalila je i svećice. Iste je i ugasila. Bolje bi joj bilo da je poželela da se ne vrati iz Ženeve, sem na letovanja. Ipak, njen život još nije potvrđen. Pa opet, ako ti je sudbina da budeš mrtav, bolje biti mrtav na Ženevskom jezeru.
Roman "ISLEDNIK" Dragana Velikića biće promovisan sutra u 19 časova Itaka Art Centru u Inđiji.
Pored autora, Dragana Velikića, o knjizi govore:
Novi Nebojša Milenković, istoričar umetnosti
i Nikita Milivojević, reditelj.
Međunarodni umetnički centar „Itaka“ osnovan je 2010. godine sa idejom da se ponudi alternativni model postojećoj umetničkoj produkciji u našoj zemlji. U pitanju je inicijativa Nikite Milivojevića koji bira da deo svog edukativnog i umetničkog rada nastavi u Inđiji.
EGIPATSKA KNJIGA POLUMRTVIH
Sam pravim svoju istoriju, pakao u koji sam pao
Nil u koji sam stao sa betonskim cipelama tradicije
i olovnim ordenjem mrtvih i zaboravljenih
nazdravljam bolesnim i isceđenim
gorko i ljuto, nikad nećemo prevazići žuč