Gradska knjiga Beogradska ispisivana rukopisno u nekoliko proteklih vekova je usled protoka vremena, uticaja uslova sredine na hartiju, aljkavog listanja pri čitanju i zbog nedovoljne brige o njoj samoj, knjiga je dovedena u stanje rasknjižene kupusare sa pobrkanim stranicama ali množina njih je u svoj toj gužvi iščilela. Razni su tu knjigu vekovima prelistavali, pored čitatelja vrlo obrazovanih i onih prihvatljivo pismenih, nekih na granici pismenosti bilo je i potpuno lišenih znanja o slovima te su gledali samo crtane zabeleške jer i pisci knjige nisu po neki put bili u dosluhu sa slovima pa su crtkarali ili prosto stavljali onaj epski krstić tek da se znaa da su tu bili. U tako šarolikom čitateljstvu dešavalo se da su mnogi od njih u susretu sa knjigom bili zbunjeni i nepripremljeni na tako što veoma obimno i kabasto u rukama i onda su svi oni, koji doticahu knjigu, čupali joj stranice za sopstvenu arhivu, dopisivali na marginama ali i u tekstu samom, podvlačili redove, ubacivali neke dodatne strane po svojoj volji i smatranju. Neki put bi prosuli mastilo preko rukopisa, sve je vremenom pomešano i zagubio se red i kontinuitet u poglavljima ali i u pojedinim redovima, a bez redosleda u paginaciji tok rukopisa nije baš zgodno pratiti i kontraindikovano je.

 
2020-06-15 20:11:04

Lusija Berlin - Život na VHS traci

horheakimov RSS / 15.06.2020. u 21:11

gošća autorka: Aleksandra Aksentijević

tekst preuzet sa portala bookvica 

 

 Često opisivane kao „autobiografske“, priče Lusije Berlin zaista jesu uzorno delo autofikcije, jer je nadgradnja pretpostavljenog autobiografskog predloška u toj meri uspela da čitaocu ili čitateljki zapitanost nad autentičnošću opisanih događaja brzo postaje najmanje zanimljiv sloj priče.

 

 

 

             Dobro veče, moj dragi prijatelju. Zdravo, dobri čoveče.

            U ovoj si se mekoj zemlji krio do sada? Danas sam te drugi put našao. Ti si ubio mog rođenog brata prošle jeseni u lovu. Pucao si mu u leđa. Njegova smrt je proglašena nesrećom u lovu a na tebe niko nikada nije uperio prstom.

            Noćima sam slušao majku kako jeca. Crninu nije skidala. Spavala je u crnoj spavaćici.

            Majka je imala običaj da priča po selu da je moj brat bio njen ponos i dika, da je bio bogom dan i da ga je Gospod lično blagoslovio. Majka ga je volela više od bilo koga.

            Videlo se da je želela osvetu.

            Bez znanja majke počeo sam da te tražim.

 

Veliki Brat
Veliki Brat
Evo nekoliko reci na temu rijaliti programa. Rijaliti programi kao sto su Veliki Brat i Farma, i izvedeni iz njih, vode svoje poreklo iz knjizevnih dela Dzordza Orvela, iz njegovih knjiga 1984-ta, i Zivotinjska farma.

 
2021-07-30 23:27:23

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (7/11)

horheakimov RSS / 31.07.2021. u 00:27

 

zašto je kultura pogubna za pojedinca

 

kompleksi, agregati, sedam Snežana i patuljci


            Tek što sam završila Filozofiju i upisala master, jer ako nemaš master, kao da nisi ni studirala, bila sam se pomirila sa lošom srećom da će biti neophodno potražiti posao. Nisam imala prinudu za stalnim uposlenjem jer sam još uvek od roditelja, bolje reći majke, dobijala skromni mesečni džeparac. Ona je nekako s ponosom slala tu pomoć iako nije do kraja shvatala moju nauku, ali bilo joj je drago što, eto, makar je jedno dete uspelo u velikom gradu. Moje tri sestre se nisu preselile za mnom u Beograd, umalo ne napisah Moskvu, a i da jesu ništa se ne bi promenilo, i one su to znale. Dolazile bi ponekad s muževima, kako koja, na vikend šoping.

 

 
2023-09-21 11:23:32

POSLEDICE PROMAŠAJA PROTIV GALSKIH PETLOVA (II)

horheakimov RSS / 21.09.2023. u 12:23
...Trojica mladića su spustila sa nožica svoje skutere-zujalice i kao popišani, polugoli i svaki sa po crvenim pečatom na obrazu, krenuli u suprotnom smeru od onog u kom je Duško nastavio.
 
- Kako je moguće promašiti?
 
Dušku se njegova muka vratila. Pitanje koje ga je nagrizalo izašlo je iz privremene senke kontrarevizionističke avanture. Usporio je korak iako ga je putanja ka njegovom odredištu manje-više celom dužinom ubrzavala pod nenadjebivim uticajem sile gravitacije.
 
 
 
2016-10-13 19:41:34

PRINC NA BELOM KONJU JE NOSIO BELU ZASTAVU

horheakimov RSS / 13.10.2016. u 20:41

Ne, to nije bila bela Zastava 101, nije bila ni Zastava 128, a kada smo već u Kragujevcu nije bio ni 500 L, bio je to čaršav, nevešto svezan za dršku koja je pretekla kada se pravila poslednja Metla bez drške. Nema povlačenja, nema predaje. Neman prodaje. Da li me rep odaje? Ili to što bljujem vatru? Ne bi mi smetalo da budem zmaj, glupi. Vatra and stuffs, to je dovolje. Ne bih hteo da sam benzinska stanica blizu aerodroma Nikola Tesla. Ili Čika Jova. Ili Nikola Tesla. Skroman sam koliko i skrušen. Prerušen i iscrtan tušem. Samo peršun pušem. Pišem. Ako bih već moron da budem pumpa ne bi mi smetalo da sam breast pump. Video sam jednom ženu koja kolači oči na uporabu takve pumpe druge žene u parku Manjež. Kolači oči. Kolači>Oči>Bale. Christian. Hrišćanstvo sa osudom gleda na neostvarene žene, za Batmana ništa ne tvrdim. Neostvarene znači bez poroda. Vratiće se po rode. Ove godine il' do godine. Tako veli mali Loša, što isto nekad pati zbog žena jer su im tela obnažena. Aman. Prijatelj kućnog budžeta, budžiti, budžicu, Fujitsu, Jitsu Jiu, Lucy Liu. A to što je prljavo kao u štali, pardon, u štabu, izbornom, izvornom, to mačku o rep. Može i mački. Mečki. S 500.

 
2019-12-29 14:11:16

DOĐITE, NEĆETE SE VRATITI (3/3)

horheakimov RSS / 29.12.2019. u 15:11

Izlazim kroz zadnja vrata samoposluge, pravo u ljude koji u hipnotičkim krugovima okružuju banku. Ta ljudska spirala, poderani jednostruki heliks dezorijentisanih ribonukleusa, nosi na grbačama, na hrskavičavim i koštanim skeletima, svako svoju vreću nula. Čekaju ispred vrata piramide, iza kojih se odvija magija boga (ali i boginje) sunca. Javlja mi se i Kleopatra. Oni koji su došli na red, mogu da čuju kroz staklo primamljivi šapat: 120%, 150%, 200%.

            Ako bi se ta naivna namama pustila unazad čulo bi se: Dođite, nećemo vam vratiti!

            

 
2015-04-21 15:46:26

Roman, ogledalo, mačke

FINAL ROUND ART RSS / 21.04.2015. u 16:46

Nemam običaj da čitam kad ustanem. Jutros sam napravio izuzetak. Možda i nisam, kada se bolje pogleda. Čitao sam ležeći; tek što sam otvorio oči, uzeo sam knjigu koju sam pre nekoliko dana dobio na poklon od devojke. Jednom davno sam spomenuo, dok smo sedeli na klupi u parku, kako imam želju da pročitam tu knjigu, i kako ću je, prvom prilikom uzeti iz biblioteke, ona je to zapamtila, i sada posle nekoliko nedelja (pritom bi valjalo naglasiti da sam ubrzo zaboravio na tu knjigu, što znači da je nisam ni uzeo iz biblioteke kako sam nameravao), knjigu sam imao u rukama, i propisno sam se obradovao; ne samo iz razloga što sam lud za tim austrijskim piscem, već me je obradovao njen gest. Dok smo večerali, izrazio sam joj zahvalnost, i jedva sam dočekao da je zgrabim (knjigu!) i prepustim joj se, u potpunosti.

 
2022-12-31 18:13:05

KRAJ KOLOVOZA (11/11)

horheakimov RSS / 31.12.2022. u 19:13
                                                      IV

 
                                   PARALELNI UNIVERZUM


 
       Naš univerzum nije jedini. Izvan našeg rađaju se novi. Ivice našeg prostora se udaljavaju od nas brže od brzine svetlosti. Zapravo, u pitanju je semantika, i kako se sroči. Učili smo da ništa ne može da putuje kroz prostor brže od brzine svetlosti i to je tehnički tačno. Ali prostor, prostor može da radi šta god mu je volja. Prostor nije tako prosta dimenzija kako se čini. Svetlost koja putuje ka nama iz neke daleke galaksije treba da savlada širenje prostora koji istu od nas udaljava mnogo većom brzinom tako da sirota svetlost zapravo nikad ne dođe do nas. Posledično se uspostavlja nekakva granica bezgraničnog prostora. Najveća moguća udaljenost na kojoj dva sveta mogu da komuniciraju.
 
 
 
 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana