"I found him a loyal friend and good company. He was a dentist whom necessity had made a gambler; a gentleman whom disease had made a vagabond; a philosopher whom life had made a caustic wit; a long, lean blonde fellow nearly dead with consumption and at the same time the most skillful gambler and nerviest, speediest, deadliest man with a six-gun I ever knew."
Vajat Erp o Dok Holideju
Brend za šljivovicu su nam oteli Nemci i Česi, kiseli kupus Šveđani, ojkanje Hrvati, a za naš ajvar trenutno se bore Makedonci i Bugari. Znači, malo nam je toga vrednog, a specifično srpskog, ostalo. Kako nismo naročito radan, a ni organizovan narod, teško da možemo u dogledno vreme proizvesti bilo šta novo što bi svet prepoznao i vrednovao kao poseban srpski brend. Na izvikanu i u pesmama opevanu obdarenost i potentnost srpskih muškaraca ne vredi trošiti reči, dovoljno je o tome pitati Srpkinje ili pogledati statističke podatke o natalitetu u poslednjih par decenija. Treba li onda odustati od borbe za srpske brendove? Nikako. Tu je još uvek naša vekovna tradicija - neiscrpno vrelo mogućnosti za brendiranje. Zato, ne budimo spori i lenji i na vreme zaštitimo naše najveće tradicionalne vrednosti, dok nam i njih neko ne preotme.
Postoji, zamislite, osoba koja misli, ne libeći se da to svoje mišljenje i javno izgovori, da je «desnica ako nije prosvećena talog, dok je levica talog uvek - i kada je prosvećena i kada je neprosvećena». Osoba, inače, za sebe tvrdi da je prosvećena. Kakva je to prosvećenost koja čoveku toliko proširi vidike da on čitavu kategoriju svojih političkih, odnosno, ideoloških neistomišljenika vidi inferiornom? Kakva je to prosvećenost koja legitimizuje govor mržnje, nadmenu glupost i paušalno degradiranje drugačije politički orijentisanih građana? Po čemu
Uprkos opštem uverenju da me Veran plaća samo za jedan post nedeljno, ja pišem već drugi ove nedelje. Pa ako plati - plati :-)
Šalu na stranu, stvar je ozbiljna.
Dnevnik 2 - RTS1. Retko gledam televiziju, posebno preskačem vesti. Toliko su bedne da ne moram i da ih gledam. Sve što me zanima pročitam na internetu. Jer, ostalo se svodi na razne reality show programe, a kako je moj život oduvek bio uzbudljiviji od svakog Velikog Brata, pa čak i od Farme (naročito od kada sam došla na splav) - izbegavam.
Knjige za leto moraju biti mekih korica, džepnog formata i kratke, ne više od 200 stranica, ali nikako isprazne. Preporučljivo je da se čitaju uz rashlađeno piće u lakoj odeći ili bez nje na plaži, u parku ili na balkonu. Za one koji ih nisu čitali, usudio bih se da predložim pet naslova.
kad nepozvani pesmi na vrata
odnekud spolja bane,
a pesnik leži bespomoćan
u zemlji dublje od dva hvata
Najkraće rečeno, članovi Komisije su, iz gimnazijske lektire izbacili zbirku pesama, Desanke Maksimović, »Tražim pomilovanje«. Komisija je jednoglasno zaključila »da se vanvremenost Desanke Maksimović ne uklapa u poetičke okvire epohe«. Skraćeno rečeno, zaključili su da se vanvremenost ne uklapa u ovo vreme. To se, inače, na latinskom zove contradictio in adiecto, i označava suprotnost u pridanome. U ovom slučaju to je tvrdnja koja sama sebi protivreči, jer ako su Desankine pesme, kako kažu, »vanvremenske«, onda odgovaraju svim vremenima, odnosno epohama. Posebno je zanimljivo smatranje Komisije da učenici četvrtog razreda gimnazije, kojima je ova zbirka do sada bila lektira, neće umeti da je vrednuju i umanjivaće njen značaj, zbog čega je predloženo da se prebaci u prvi razred gimnazije »kao odjek književne epohe srednjeg veka«. Dakle, mladji će, za razliku od starijih, umeti da je pročitaju i vrednuju.
Tražim pomilovanje
za takozvane pesničke grehe
kad ih na arhangelske stave vage
licemeri na okupu
Kako sam čula za Uroša Petrovića? Tako što je bio gost kod moje FB drugarice Tijane, bibliotekarke u osnovnoj školi u Aranđelovcu. Postavila mi je jednu njegovu zagonetnu priču (Misterije Ginkove ulice) i povukla me da malo proguglam podatke o piscu.
Misterija stare umetničke slike
Istražujući jedan od mračnih tavana Ginkove ulice, Marta (devojčica sa zelenom kosom) je pronašla staru umetničku sliku. Na njoj je bio portret nage devojke, naslikan od pojasa naviše. Iako je portret bio veoma detaljan, na slici nije
To nije velika pesma, ni brilijantna politička analiza. Ali oskudni redovi koje je Ginter Gras objavio pod naslovom „Šta se mora reći", jednom će se ubrajati među njegove najuticajnije reči. One označavaju prekretnicu. U njima se nalazi rečenica koju više nećemo moći da izbegnemo: „Nuklearna sila Izrael ugrožava ionako krhki mir u svetu". Ova rečenica podigla je pravu buru.
Računovođe/knjigovođe, prodavci, novinari, neki majstori, polako završavaju posao za ovu godinu*. Majke i očevi pokušavaju u tajnosti da uviju poklone koje će deca posle ponoći (ili posle buđenja) naći pod jelkom. Prase se peče, sarma je zamotana i skuvana, krastavčići za salatu će biti seckani kasnije. Nova godina je tu. Kalendar je surov.
uzašo fixer:.