Prva zajednička akcija protiv Dortijanaca počela je prilično loše. Džilovi su kao podršku evelonskoj operaciji na svojoj teritoriji dali svega sto petnaest brodova. Da stvar bude gora, ispostavilo se da su ti njihovi borbeni aparati zbog velike mase još nepodesniji za brzi izlazak iz hipersvemira nego trokraki brodovi neprijatelja. To je značilo da su džilovske kosmičke snage bile potpuno nesposobne da primene evelonsku ratnu taktiku napada na Dortijance na prelasku iz režima kretanja u hipersvemiru na normalan način kretanja. Ukratko, jedino što su elfi postigli predhodnim iscrpljujućim pregovorima bilo je pravo da brane svoje orijaške saveznike na njihovoj teritoriji.
gost autor: coa smor
Gospodin Šaht je napustio zakonodavni objekat, neshvaćen. Videvši njegov odraz u crnom automobilu sa zatamnjenim staklima, njegova torba je ciknula i odlepršala sa preciznošću šišmiša. Čak i strpljenje jednog Šahta ima svoje granice. Uz veliki prasak, poklopac je krenuo na svoj put ka mesecu u društvu nečije švalerke, koja je bila u automobilu. Baka-Zaga, beskućnica, izašla je iz šahta i krenula uz platan, a zatim je preskočila na oluk obližnje dvanaestospratnice, rešena da se dokopa saksija na krovu. U nekoj meri joj je zasmetao otvoreni prozor na sedmom spratu, ali nije posustajala, niti se obazirala na razgovor koji se kroz njega čuo.
Na bojazan da ću uskoro biti lišen ovih neprocenjivih
tri pesme iz distokične zbirke
Ових дана су мисли и изјаве покојног Габријела Гарсије Маркеса веома експлоатисано средство у рукама оних који се боре да представу о себи, којом никако нису задовољни, улепшају колико год могу. Поучени искуством, знају да се то привремено може постићи преко лешева, али не било чијих, већ лешева писаца, песника, филозофа...
Voz za Sarajevo, išao je iz Beograda, sat prije pola noći.
Milana je ispratila Milena i društvo iz škole, Darko, Šepa i Miško sa djevojkama. Pjevali su na rastanku neke tugaljive vojničke pjesme, a glasovi im bili prepukli od popijenog alkohola prethodne noći i dana. Milan nije pio i jedva je čekao da krene i da se sva ta predstava oko odlaska završi. Desetak minuta prije polaska voza stigao je i Bogoljub Kahriman.
- Došao sam na nekoliko dana iz Kanade i u klubu mi rekoše da ideš u vojsku i da si ostavio boks. Zašto?
paralelni univerzum
Duboko, kao kanjon Tare, u paralelnom univerzumu, teško je bilo odrediti gde je prvo počelo da se osipa. Ako bi zatvorio oči i zadržao udahnuti vazduh, mogao bi da zaroni na dno Jadrana i potraži početak. Posle bi mu nedostajalo kada. Mogao bi kao poskok da đipi u Trebinje i traži tamo, ali šanse za uspeh bile bi gole kao Leotar.
Urednik muzičkog fanzina ''Oprem dobro'' koji najduže neprekidno izlazi na ovim našim prostorima, (od septembra 1986, objavljeno 103 broja) dao je zanimljiv intervju za ''Priče sa Dexijem''...
Prođe godina otkad je grad okovan virusom straha. Neki mladi ljudi, dojučerašnji prodavci, akviziteri ili konobari, posle gubitka posla posedaše na bicikle i motore i postadoše dostavljači. Hiljade mladića i poneka devojka, sa torbama na leđima, nošeni svojim dvotočkašima, hitaju da nas nahrane.
Od osoblja restorana hranu preuzimaju diskretno, kao u vreme kuge. Ništa manje oprezno, ali prilično brzo, nose je naručiocima. Odlasci u restorane su tako zamenjeni telefonskim pozivima ili porukama, posle kojih odabrana hrana stiže na kućni prag.
Sinoć