Screenshot_20211205-145442_Instagram_2.20103.jpg

Beogradski promocija romana ’’Savršen antitalenat za sreću’’(Akademska knjiga, Novi Sad 2021) Nebojše Milenkovića, istoričara umetnosti, pisca i građanskog aktviste iz Novog Sada, održaće se u sredu, 8.decembra od 19 časova u UK Parobrod. O ovom erotsko-psihološkom trileru govoriće: Dragan Velikić, pisac, Dragana Bošković Kovačević, urednica za književnost Radio Beograd 2, Marko Oljača, sociolog i autor. Razgovor moderira urednica književnog programa u Parobrodu Katarina Lazić.

 
2021-11-29 22:02:53

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (11/11)

horheakimov RSS / 29.11.2021. u 23:02

ako imamo samo čekić, svaki problem podseća na ekser 

jebana ikebana 

            Ostavimo Ego, svakako ometajući faktor, po strani na čas. Recimo da se kreativnost širi poput zaraze i da jedne na stvaranje noviteta nagone noviteti nekih drugih. Mentalni procesi koji iznedre apstraktni objekat sastavljen od ideja (pada mi na pamet već spomenuti Pink Floyd i njihovi čekići, deset hiljada čekića/mozgova od kojih svaki može da skuca deset hiljada eksera/ideja)  jedinstveni su za ljudsku životinju, životinju koja se od srodnih životinja razlikuje po proizvodnji i kondenzaciji ideja.

            Ono što joj/nam to omogućava je jezik.

 

 
2021-11-23 10:59:32

Savršen antitalenat za sreću, odlomci

Nebojša Milenković RSS / 23.11.2021. u 11:59
 
"Savršen antitalenat za sreću", Erotsko-psihološki triler, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021. 
 
Tačno tri meseca i devetnaest dana po Ana Marijinom nestanku, na vratima moje kancelarije pojavio se vitalni starčić, s tankim, negovanim brčićima, na pragu osamdesetih, u iznošenim cipelama i malkice pogužvanom, dva broja većem kariranom sakou kog je, očito, oblačio samo za specijalne prilike. U desnoj ruci nosio je prvo izdanje mog Famoznog bicikliste, a levom, čvrsto ga stežući za plastičnu ručku, cimao ogroman tamnocrveni kofer na točkiće, koji je do četvrtog sprata dovukljao pešice (iako je zgrada imala lift), što sam rekonstruisao po lupnjavi sa stepeništa koja je, poput zvučne prethodnice, najavila njegov dolazak:
– Jeste li vi Igor Basarić?
– Da, izvolite...
– Nemojte pogrešno shvatiti, gospođica je uvek bila tako ljubazna i draga, ali stan više ne mogu da joj čuvam...
– Molim vas, budite konkretniji. – Dužna je već četvrtu kiriju te sam morao ući u stan i detaljno pregledati njene stvari, ne bih li pronašao nekog ko je poznaje. Mislim, naravno, na gospođicu Ana Mariju...
 
Zamolio sam da pričeka dok skoknem do bankomata, kako bih mu isplatio zaostale kirije – praktično otkupivši kofer kog je, očito, po svaku cenu hteo da se reši. Upadljivo je oslovljavajući u prošlom vremenu, stanodavac je izrazio bojazan da je gospođica nekako povezana sa Zemunskim klanom, te je i kofer s njenim stvarima držao za krajnje riskantan dokaz koji bi njega lično mogao uvesti u opasne probleme...
 
2021-11-11 21:44:44

JUGOSLAVIJATIKUM (11/11)

horheakimov RSS / 11.11.2021. u 22:44

poslednje putovanje

            Odlazim na cestu. Ne znam gde i na koliko dugo, verovatno koliko izdrži ovaj Koral 45. Prvi pas krajputaš koji mi se nasmeje i bude hteo da se vozi sa mnom, dobro je došao. Nakrcao sam auto, imam hrane i pića. Vreme je da napustim ovaj prostor. Plavo nebo gubi od crvenog sunca. Retrovizor hvata zalazak. Noć ulazi kroz spušten prozor. Dovoljno sam star da me više nije strah. Puštam sebe da se napijem zvezda. Stajem da kupim sladoled. Odlazim niz drum. Zagledam se u mrak i osetim kako mi se sladoled sliva niz ruku.

            Nisam nestao, ostaje mi jedino da se utopim.

 

 

 
2021-10-29 21:09:22

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (10/11)

horheakimov RSS / 29.10.2021. u 22:09

ako imamo samo čekić, svaki problem podseća na ekser

coincidentia oppositorum

            Vremenom se sve polako sredilo. Iako svesna kulturnog obrasca u koji sam doneta, putem rode, ako bih se sprdala, a kako nas uče naši vajni roditelji ali i vaspitači u obdaništu sve dok smo previše mali za reč seks, a ako se ne bih sprdala, putem roda, što takođe nije jednoznačno (kakav morfološki sinhronicitet, ha), trebalo je nekako da se snađem, pošto nisam imala hrabrosti za beg iz kulturnog dolapa u neku divljinu. Šon Pen mi se smeje nakon što se otrujem borovnicama. Ah, da, to nisu bile borovnice, nego otrovne bobice (morfologijo, čuješ li me). Elem, master, doktorat, posao na univerzitetu, pa na institutu, posvećena kao verski fanatik, ekskjuz maj frenč, zauzimali su porcije vremena budnog stanja. Deo vremena, koje smo, kulturnim konsenzusom, nazvali slobodno, zauzeo je hobi, zvani, stolarska radionica. Da li treba da bliže da opišem, posh drvodeljanje. U sopstvenu odbranu izjavljujem da je kreativnost, ili makar otvaranje vrata kreativnosti moj motiv za pohađanje ovakvog kursa. Dala sam sebi dozvolu da istražujem svoju podsvest, tako reći da skočim sa ponte u dubine iracionalnog, držeći se čvrsto za materijalni objekat kakav je čekić, jedan od prvih, samim tim fundamentalnih alata, koji počinje da razdvaja hordu majmuna lovaca od horde majmuna lovaca koji imaju ideju. Bio je tu još neki stolarski alat, da ne zaboravim. Otpočela sam da pohađam časove sve u cilju da stvorim nešto, koristeći mozak, nešto što nije samo misao. Nešto konkretno, opipljivo. Valjda je to posledica onoga kada si u mladosti ona tatin sin ćerka.

 

 
2021-10-20 13:55:41

Audio drama

Spiridon RSS / 20.10.2021. u 14:55

Opname_van_een_hoorspel_Recording_a_radio_play.jpg

 
2021-10-13 21:57:23

JUGOSLAVIJATIKUM (10/11)

horheakimov RSS / 13.10.2021. u 22:57

voleo bih da sam zemlja


            Voleo bih da sam zemlja, ne država, ne domovina, zemlja.

Ili drvo ili voda.

 

 

 

20083.pngNebojša Milenković, "Savršen antitalenat za sreću", Erotsko psihološki triler, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021.


Onemogućeni da promene život kojim nisu zadovoljni, junaci romana balansiraju širokom skalom raspoloženja, od depresije do orgastičke euforije, u isti mah oslobođeni i sputani težnjama ka erotskim i profesionalnim ispunjenjima. Savršen antitalenat za sreću višeslojna je priča koja teme ljubavi, braka, preljube, seksa, masturbacije, straha od samoće i napuštanja - ali i lične i kolektivne tabue - osvetljava iz različitih vizura, te je i čitalac, umesto da se opredeljuje, motivisan da prihvati i razume. Iskustveno potvrđujući Frojdovu tezu da svaki seksualni čin predstavlja proces koji uključuje najmanje četiri osobe, akteri romana uviđaju kako ishod onog što je u životu najvažnije uglavnom odrede okolnosti.


Smeštajući radnju u period od početka opsade Sarajeva do dana u kom je ubijen premijer Zoran Đinđić, povezujući ove događaje, Milenković piše o malom čoveku koji se, mimo svoje volje, našao u epicentru istorijskih lomova. Skupa sa akterima, ravnopravan junak ove knjige je i jezik kojim je pisana - saglasno Nabokovljevoj tezi da najbolji siže literature svakog pravog pisca predstavlja sam stil.

S izdavačkim popustom knjigu možete poručiti direktno od izdavača - Akademske knjige na ovom linku.

 
2021-09-29 19:30:06

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (9/11)

horheakimov RSS / 29.09.2021. u 20:30

 

kada sam bila šizofreničarka 

umofobija i telofobija

            Poslednji put s roditeljima i sestrama na moru, Boka, Dobrota. Svi smo poslagani na jednoj ponti, imamo, takoreći, svako svoje mesto pod suncem. I kako to biva na godišnjim odmorima za trenutak zavlada mir, možda ne tišina, jer i drugi su sišli na plažu, ali mir nastane, potraje kratko i onda nestane, zapodene se bezazleni razgovor ovaj put o blizini psihijatrijske bolnice i desi se jedna od kritičnih porodičnih tački, mesto preloma detinjstva, kraj prve i fundamentalne vere, vere u porodicu. Negde sam kasnije u životu čula da pomen psihijatrijskih dijagnoza hoće nekad da izazove psihotične napade kod onih koji nemaju (pečatiranu) dijagnozu (otac u tom momentu). Gledala sam roditelje, pa i sestre, (ne)svesno opredeljene za po jednu stranu, koji se ponašaju kao ludaci od samog pomena ludnice.

            Postoji velika fobija od uma, ne samo od s uma sišavših.

 

 

 
2021-09-13 21:31:12

JUGOSLAVIJATIKUM (9/11)

horheakimov RSS / 13.09.2021. u 22:31

emerv ejntel

            Kada bi samo mogao da se vrati unazad, da premota leto ’90. Izašao bi na javno mesto psovao bi i proklinjao. Mnogi bi ga gledali kao ludaka ali oni koji bi sklanjali pogled, znao bi da oni znaju, ne samo da znaju nego oni sve i kuvaju, prokleti kuvari i kuvarice. Sa takvima nije želeo da deli vazduh.

 

 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana