"Ako dovoljno dugo gledaš u ambis, u jednom trenutku će ambis početi da gleda u tebe."
"Strpljenje je dobra stvar, ali nije dobro ako čekaš petla da snese jaje."
Ništa. Baš ništa. Ništa neću reći ovim tekstom. Mada, u našim glavama i dalje pričam, onaj ko čita ovo neće pročitati ništa što već nije znao. Samo sam
Sticajem okolnosti do mene je u avgustu stigla knjiga njegove ekselencije, ex ambahadora u Turskoj (1995 - 1999.), dr Darka Tanaskovića, Neoosmanizam povratak Turske na Balkan u izdanju Službenog glasnika Republike Srpske (2010.). Zapravo nisam siguran u naslov, naveo sam naslov koji je na koricama, dok u unutrašnjosti knjige i CIP-u isti glasi: Neoosmanizam: doktrina i spoljnopolitička praksa. Pretpostavljam da su te razlike u naslovima, baš kao i krajnje neukusne korice, "marketinški" potezi. Stigla je, a možda bi bolje bilo da nije - da je nisam pročitao zadržao bih dobro mišljenje o autoru.
ili KAKO SAM POSTALA GUSARSKA CARICA, STRAH I TREPET JUŽNIH MORA
Edit: Danas, u četvrtak 28. 10., NA ŠTANDU IZDAVAČKE KUĆE "ALNARI", HALA 1, U ČETVRTAK 28.10., OD 16-18h POTPISUJEM KNJIGU, naravno da se podrazumeva i potpisivanje van ovog vremena, po dogovoru, u obzir dolaze svi pp pozivi, rođačke i naročito kumovske veze.
U petak, 29.10., u 12h, Tajanstvena urednica i ja učestvujemo na Forumu sajma knjiga, a potom ja nastupam, u 15h, u Ćaskaonici sajma knjiga sa književnicom, Ljubicom Arsić. Oba događaja su u sali "Slobodan Selenić".
Sutra se otvara Beogradski sajam knjiga. Eh, te knjige!
S tim u vezi, moram ispričati da sam pre nekoliko dana, navratio u jednu veliku antikvarnicu knjiga, što mi uvek pričinjava zadovoljstvo. Skoro do perverznosti.
I tako, preturajući stara izdanja, udišući miris požutele hartije i već izlapelog lepila, kao i miris crvotočnih drvenih polica i prašine
Dok srčem prvu jutarnju kafu ... ( biseri iz arhive ) ...
- U 7:00 autor ovog članka ( u daljem tekstu ja, Voja) otvorio je Blic Srećka gde je umesto dosadašnjih '' Više sreće drugi put '', pisalo '' Osvojili ste DVD film ''.Ceo film sam vratio unazad i ne sećam se da sam do sada nešto dobio.Ah, kakav početak dana...
- U 10:00 žena mi rekla kako
Niko ne može shvatiti Gogolja. Sve u vezi s njim je nepojmljivo, od početka do kraja. Ništa se ne može sklopiti iz njegovih pojedinačnih karakternih crta. Čak je i Ljermontova lakše zamisliti: agresivan, kurčevit husar... A Gogolj je nemoguć. I on nikada neće biti shvaćen (Ana Ahmatova)
1. Ana Ahmatova je u pravu; i sa današnje vremenske distance (dvestogodišnjica od Gogoljevog rodjenja obeležena je širom sveta prošle, 2009. godine) umnogome je teško potpunije shvatiti tog velikog ruskog književnika. Medjutim, moja namera nije da
Ali,
*ne bih to nazvala igrom. ja sam, znate, ozbiljna. igru volim. koristim je kada želim da se proverim pod najboljim svetlom. ne igru rečima. igru, igru. sredstvima igri dopuštenim. gledam da to bude -u—spomen—uto- među nama koji učestvujemo. ja sam ozbiljna. i igra je ozbiljna. ako nagovestimo redosled, može se. gledajte i slušajte*. vrlo često: prisustvo na sceni nije nužno. ali morate znati da je fusnote: planirano: čitati.
Pošto ćute mnogo kvalifikovaniji blogeri od mene za pisanje na književne teme, baveći se drugim stvarima, ili zbog nedostatka vremena, ja želim da kratko skrenem pažnju na upravo odredjenog nobelovca za književnost.
Odavno u literarnom svetu nije bilo takve i tolike saglasnosti oko dodele Nobelove nagrade - svi se slažu da je ove godine otišla u prave ruke - sedamdesetčetvorogodišnjem Peruancu Mariju Vargas Ljosi (Mario Vargas Llosa). Ljosa je zasigurno jedno od najslavnijih književnih imena danas u svetu. Usput,
Call me Ishmael
1. Davno je to bilo.
Letopisac beleži da su Rome tada zvali Ciganima, bez pežorativnih konotacija.
U velelepnom Parizu iz tog vremena bio je veoma poznat restoran „Raspućin" (Raspoutine), zbog „slovenske egzotičnosti", ma šta to moglo da znači. A istovremeno, bio je prilično poznat i restoran „Braće Jovanovića", koji su vodila dvojica Roma poreklom iz Srbije. Ne samo da se dobro jelo i pilo u tom restoranu, nego se, naravno, i slušala divna ciganska muzika (La musique tzigane), koja je, poslovično radnim i marljivim Francuzima, dušu razgaljivala uveče, onda kada su hteli da se malo opuste i oslobode dnevnih stresova. Ali i onima dokonima iz visokog društva, koji su, takodje, navraćali. Primetno su dolazili i Španci, uglavnom lorkijanske duše, najviše zbog dobre muzike, jer oni, koji znaju napamet mnoge stihove iz nezaboravnog „Romancero Gitano", umeju osetiti kako umilno i nežno cvile violine ciganske.