"Dаn što je potkopаo nаš rаstаnаk.
Dаn osjаjen i blаg i užаsаn poput mrаčnog аnđelа.
Dаn, kаdа su nаše usne živele u nаgoj bliskosti
poljupcа.
Neizbežno vreme prelilo se
iznаd uzаludnog zаgrljаjа.
Oboje smo rаsipаli strаst, ne zа nаs, nego zа blisku
sаmoću.
Kada je Frija počela lenjo da se proteže po ležaju, podnevno sunce je već dugo sijalo nad Šumom Trolova. Graja viljenjčke dece i pesma šumskih ptica prodirali su kroz otvorena vrata i prozore evelonjanskog čardaka. Probuđena tom galamom, tamnokosa devojka sede u postelji, još ne otvarajući oči svetlosti koja ih je vređala. Onda, polako, podiže kapke obrazujući na svom licu dva uska proreza kroz koje je bacala pogled na novi dan.
Onda sve ostalo.
Četvrtak, i, kao što ste navikli - družite se sa anonimnim_autorom.
Posle skoro dva meseca, konačno kraj ove priče o Eriku Krvavom. Od iduće nedelje, vraćamo se Friji i Un.
Spolja su dopirali zvuci borbe i jauci umirućih. Uskoro krici nadjačaše zveket metala, što je značilo da je Sigvratova vojska konačno sasvim razbijena i da sada saveznici love poslednje preživele i pogubljuju ih. Nekoliko minuta kasnije i to se utiša. U prostoriju gde su Erik i Nim držali posmrtnu stražu nad telom Vilin-kralja uđe Snori Rutavi praćen nekolicinom vilenjaka.
Sve znate. Četvrtak i anonimni_autor.
I srećna vam Nova godina, naravno!
Ako ima još neko da želi onaj praznični dodatak iz prošlog bloga - slobodno nek se javi.
A još slobodnije je da komentarišete il' kačite muziku - anonimni_autor mnogo voli muziku, a i ponosan je što je savladao kačenje iste! ;)
Tako, u neodlučnosti, oni stigoše na strelomet od utvrđenja, gde ih Vilin-kralj zaustavi
E, pa, evo me u knjižari Delfi, SKC. Medenjaci su tu. Kućica medena TakoDŽe. Mikele sedi s desne mi ruke. Ane još uvek nema, al samo što nije. Svi ostali ste u očekivanju, da se tako pesnički izrazim.
Moja nova knjiga je konačno napolju, lepa je k'o lutka, miriše k'o duša i sjakti :) I sad su već počeli učesnici da dolaze, tako da...trudićemo se da se javljamo za sve one koji neće doći...
Kutija sa medenjacima je već otvorena...
.. jer je svaka upotreba sile uvek prekomerna.
Dok sam čitala knjigu, s kojom sam se svađala dok se nisam rastužila i prestala da se svađam, u glavi su mi se vrtele reči (a čije bi) Džonijeve pesme, gde ovaj vrišti i skiči: "... ostavljene djevojke, narkomani i bludnice...." a bez "uzdaju se u Tebe", jer se ovi Vidini ne uzdaju ni u šta. Reč je o knjizi iz naslova "Prekomerna upotreba sile" Vide Crnčević - Basara, s kojom sam se, ko što rekoh, svađala (ne s Vidom, s knjigom).
Po običaju - četvrtak je i družite se sa anonimnim_autorom.
E, sad, on ima mali poklon za predstojeće praznike. Postoji jedna glava, t.j. priča, koja se, hronološki, odvija negde u ovoj knjizi, ali, zbog obimnosti materijala, ispala je u montaži i uletela u jedan od nastavaka kao Frijino sećanje... (Uostalom, svi dobro znate koliko ona voli da pripoveda)
E, tu će glavu anonimni_autor poslati svima koji mu se jave na pp, i naravno, jave mu svoju mail adresu.
Oni, koji su već dobijali 11. glavu prve knjige, samo nek ostve poruku ovde - njihove adrese već ima.
Toliko od mene - ostavljam vas da uživate u svom pošteno odčekanom nastavku:
Iste noći Linel je ipak uspela da „opusti" Terina, uz pomoć još dve vile, tako žestoko da je Erik sutradan jedva uspeo da ga probudi za savetovanje. Sa podnevnim suncem i mamurlukom, nesretnom mladiću se vrati i zabrinutost za Ulu.
Živjeo u svoje vrijeme jedan jako loš i zao čovjek. Ono jes', živješe mnogo takvih u mnogim vremenima. Međutim ovaj naš jako loš i zao čovjek je bio nekako itekako poseban.
Taj jako loš, zao i nekako itekako poseban čovjek posjedovao je izuzetnu fizičku ljepotu, sjajno zdravlje i neizmjerno bogatstvo: Ali nije čak ni to "ono" što je ovog jako lošeg, zlog , izuzetno lijepog, neizmjerno bogatog čovjeka, odličnog zdravlja, činilo nekako itekako posebnim.