Evo jednog predloga za ljetnje zanimavanje. Praktično za spakovati, jednostavno za uporabu ... i za plažu, i za garažu, samo što ponekad zna da vam usisa i nešto više vremena nego što ste planirali da mu posvetite.
Ima ta jedna fotografija, ne bih je ni primetio tada da moj perceptivni aparatus nije kalibrisan na broj 19, te lako, ali i jedino, uočava svaku pojavu pomenutog broja u svom vidokrugu. Dakle, njih devetnaestorica i dva neka nebitna lika, osamnaestorica u crnom i jedan u belom na stepeništu slično ofarbanog dvorca. Zagonetka autora instalacije, na kojoj su uslikani povremeno svetleli duginim bojama, bila je otkriti koliko njih ispod little black dress imaju dres SD Udruženog Da Broji Aluzije. Ili je bilo Iluzije? Možda Deluzije? Nisam više siguran. Dres je imao džep u koji su mogli stati mali blok i mastiljava olovka, kasnije diktafon ili studentska bubica. Dekonstrukcija bubica na maljavim grudima je bio punch line drugog dela izložbe. Najpoznatija od tih bubica zvala se Ljubica ali to je irelevantno za priču, kao i njeno prezime, Koprivica (celiva i žari, kakva vrhunska metonimija), inače profesorka srpskog jezika i književnosti u HIV gimnaziji, tek potpuno nebitno.
A sum of $1,000 invested in bitcoins in 2010 would now be worth nearly $36m. 36, 000 puta za 7 godina. Pri tome, je dolar daleko od worst performing currency u istom periodu (u prevodu, prinosi u eurima ili funtama su za 10ak % veći). Neka dobra duša će proračunati koliko je to dnevno. I, naravno, to se sve odvijalo pred očima vajnih finansijskih i ekonomskih strućnjaka (koji su plaćeni da pišu izveštaje o tome kako je rudnik zlata u PNG sledeća velika stvar!)...
Gustina dima u izuvijanom hodniku kojim se silazilo u srce kluba bila je tolika da sam se morao držati za zidove. Mrzim dim, zato nikada ni ne idem po klubovima. Ne znam kako sam se uopšte obreo ovde. Kada se prostor oko mene proširio bilo je lakše gledati, muzika je postala razumljivija ali ništa privlačnija. Jedino gore od zadimljenog prostora je zadimljeni prostor sa odvratnom muzikom. Ipak iz nekog razloga sam bio tu. Silazio sam serpentinama u samo dno kluba, gde je bila najveća gužva. Uf, kako tek mrzim gužvu, sve te parfeme, znoj, feromone… Stepenice do kojih sam stigao naposletku, kojima se silazi na najniži nivo su bile kao požarne, strme i uzane a neki su se ljudi čak i peli njima u isto vreme. Vrućina je rasla kako sam se spuštao krug po krug, tako da sam brzo ostao bez košulje. Negde na krug do dna osetio sam da me neko gleda odozdo, u stvari sve vreme kako silazim.
još jedan otvoren poziv da saučestvujete u radu na mapi. avantura i dalje traje...
ovo će vam biti kud i kamo prijemčljivije (moja omiljena srpska riječ) ... prijemčljivošću ... ovoga puta pozivam vas da nacrtate (docrtate) dio mape, odnosno crtate na mapi, tj. na naslovnoj slici bloga ovog.
može u Paint-u, Photo Shop-u, u čem god 'oćete. ..
Evo nas, dakle, u Jen Đin sitiju, na samoj granici sa Severnom Korejom gde sutra igramo utakmicu sa ekipom Janbien. U gradu živi oko 2.5 miliona ljudi, pretežno Korejaca, priča se korejskim, natpisi su dvojezični. Budući da je granica blizu, ima dosta onih koji su tokom poslednjih decenija dolazili i nastanjivali se ovde.
Već par puta sam se na ovom blogu deklarisao kao (radikalni) utopista, što uostalom i sad činim, otprilike učinio sam to isto onoliko puta koliko sam i izjavljivao da ne gledam tv serije.
E pa, nedavno sam, po nagovoru blogokolege Ribozoma (tnx Rib), odgledao jednu (2 sezone od po 6 epizoda) koja se gle nikakvog li čuda zove upravo Utopia.
I sad ću malo da izigravam tv kritičara sveopšte prakse, koristim riječi što
"Iskvario se ovaj svet toliko
Da carić grabi tamo plen
Gde ne sme orao ni da sleti.
Budući da je dobio plemstvo svaki gejak, to je i mnogi plemić gejak postao".
pre oko mesec dana, na rođendandanu fedovog agenta okupio se bojbend,
ovo im je prvi pokušaj
Već se tri mjeseca igram boga u pijesku...Evo kakav sam svijet stvorio:
(zbog količine izložbenog materijala isti će imati za biti predstavljen kroz komentare...)
Heroes forever!