Iz Pekinga sam doletela u Inčeon u Južnoj Koreji. Mogla sam da stignem i ferijem, ali bih u tom slučaju morala da pedalam nekoliko dana do luke iz koje isplovljavaju. A meni se žuri da što pre započnem sa pisanjem knjige o Severnoj Koreji. To znači i da se ’čuvam’ od novih utisaka, kako ne bi potisnuli one o kojima želim da pišem.
Smeštaj sam ugovorila kod devojke po imenu Hoki Lee, preko Warmshowers liste, čak mesec dana unapred. Potpuno neuobičajeno za ciloputnike, a posebno za mene, koja ne planiram ni sutrašnji dan. Da ne žurim, verovatno bih spavala na aerodromu,
Tko bi rek'o da ću se baviti modom ;)
Moja potonja zanimacija.je kreiranje aplikacija za majice (domaće, obične, međ narodom poznatije kao T-košulje)
Zasad sam uradio 3 komaTa, al uskoro će ih biti još. Šta ima veze, zezamo se...
Ovo sam danas skockao. Provjeravao po netu je l' ima nešto slično (vjerovatno ima) al nisam našao.
to će ujedno biti muzička podloga ovog bloga.
A ovo su već odrađeni modeli iz
... kaže Vukajlija, je najčešći vid komunikacije između dva majmuna.
Ne, nisu mi neoliberalni partizani i četnici inspiracija, samo bih rizikovao da uvredim nekoliko pametnih komentatora, nego jedan zapadni neoliberalni ekonomista, protiv drugog zapadnog neoliberalnog ekonomiste, u, recimo, neću-tako-da-se-igram kritici kineskog Made in China 2025.
Primer zapadne „šeme", iz pera velikog Michaela Hudsona
Jedna od mojih velikih zabluda je vera da se putem društvenih mreža i diskusija na njima može uticati na način razmišljanja kod najšire populacije kojima različite informacije nisu dostupne.
U malom broju slučajeva ovo možda važi, inače je obična budalaština. Nema autoriteta koji daje pouzdane informacije, već gomila zaludnih komentatora čija će iskustva prosečan um prihvatiti u celosti i verovatno primeniti.
Kada je reč o kuvanju sarme, može da pomogne.
Ali u ovom slučaju, reč je o vežbanju.
Kada kući kuvam u sve stavljam KARI
moj polarni pas mete kao pustinjske oluje
uopšte ne mari, na kućici mu PIŠE
putem električne struje
JOŠ PRLJAVIJI HARI
na tavanu pucketa presnimavana VHS kaseta
sa devojkama kojima vire
delovi naKITA
iz dupeta
Kada sam seo za kompjuter, već je bila prošla ponoć. To znači da je na snazi jeftina struja. Tek što sam seo, ustao sam da uključim peći. Zima još nije kalendarski gotova, bolje nek je toplo. Onaj mali što čita struju još nije dolazio, iako je treći. Sumnjam da će doći u subotu. EPS ne može da se pomiri sa činjenicom da februar ima tri dana manje od januara i marta, i da, i pored jakih mrazeva i velike potrošnje, neka domaćinstva neće uspeti da ulete u crvenu tarifu. Zato odlažu čitanje, evo u mom slučaju do ponedeljka, petog, i nadaju se da će da ućare. Nije to mnogo u relativnom iznosu, ali ako se pretpostavi da su tako preveslali više hiljada onih koji redovno plaćaju, nakupi se koji milion.
Taroko kanjon je verovatno najpoznatija turisticka atrakcija u Tajvanu. U sklopu nacionalnog parka, za koji je proglasena cela oblast u donjem toku reke Livu, nalazi se na desetine hajkerskih staza. Da bi se sve ispesacile, treba tri dana.
Na jeziku domorodaca, rec 'taroko' oznacava ljudsko bice. Nekada je kanjon bio nalaziste žada, a zbog mermernih stena naziva se i Mermerni kanjon.
Sa mojim domacinima ispesacila sam dve staze i ostale udivljena tolikom lepotom. Nije mi smetalo ni sto su veci deo tih ruta Tajvanci poplocali i osigurali ogradama, podlezuci zahtevima masovnog
11
Biciklisticki punkt u gradiću kome ne znam ime prilično je veliko zdanje sa pripadajucim parkingom, toaletima i, verovatno, servisom. Ali zbog praznika, sve je zatvoreno.
Prolazim iza zgrade, ne znajuci ni sama sta zapravo trazim. Jos uvek nisam odlučila da prekinem sa današnjom voznjom, mada bi uskoro trebalo da počnem da trazim mesto za kamp. A onda iza zgrade otkrijem