Po merilima SPC Nikola Pašić nije bio pravi Srbin nego prevrtljivac jer se potpisivao latinicom.
Ovih dana vrućina izgleda utiče i na podgrevanje strasti, podizanje raspoloženja i razna ushićenja. Ono što se na ovim prostorima posebno eksploatiše su versko i nacionalno, pogotovo ako su krize i socijalni problemi takvi ta se teško mogu rešiti pa je onda lakše malo skrenuti pažnju naroda. Tu uvek dolaze do izražaja veliki borci za nacionalnu i versku stvar. Oni vrlo gromoglasno govore o narodu-naciji, a kad pogledaš skoro da su ravnodušni prema bedi i propadanju ljudi koji čine taj narod. Isto tako, oni koji se najglasnije bore za svoju veru, sami ne žive po onome kako narodu pričaju.
Tradicionalni sabori na verske praznike su prilika da crkveni velikodostojnici, pošto pročitaju molitve pisane pismom i jezikom kojim njeni vernici i narod ne govore niti razumeju, prigodnom besedom kažu narodu ko je Srbin i srpskoga roda,a ko nije.
Dok razmišljam o budućnosti ovog bloga i bakćem se sa kojekakvim "ozbiljnim" stvarima koje mi vise iznad glave, te zbog kojih mi izgleda neproduktivno posvetiti vreme onoj vrsti blogotekstova koje inače volim ovde da kačim, evo jednog pokusaja izbacivanja nečega što prosto mislim da je cool.
Ja serije volim više neg' baklave da jedem. Nisam siguran šta je tačno po sredi, ali strašno pasuju mojim periodično opsesivnim naletima interesovanja. Ovo nije tekst o serijama (mada sam i jedan takav planirao). Ovo je tekst o uvodnim špicama za serije. O da.
Istina je: posle bitke svi su generali. Istina je: najteže je dokazati teoriju zavere. Istina je: izgubili smo 1:2. Istina je: nismo pobedili = izgubili smo. Istina je: ko gubi ima pravo da se ljuti.
Ipak, ne mogu da ne napišem ovaj blog. A vi slobodno udrite.
Ovako je bilo. Prvo sam ja napisao tekst «TN i 100 muslimana». Potom je SDU napisalo saopštenje. Onda sam ja napisao odgovor na to saopštenje.
Da ne bude da nisam, jer se moj odgovor lako zagubi među 540 komentara, evo da ga obznanim:
Odgovor SDU-u
Vahidin Musemić u izglednoj šansi i ništaaa... ali opet Musemić dolazi do lopte, udarac i golman brani, lopta se odbija do Musemića koji upućuje snažan udarac lijevom nogom... prečkaa, Musemić ovaj put glavom i opet je promašio jeb'o mu ja mater smotanu!!!
(Mirko Kamenjašević, 2 godine suspenzije)
Komentatori su nezaobilazni deo naše sportske istorije i današnjice. Njihovi glasovi ostaju u ušima kao sastavni deo svih sportski zbivanja. Njihova stručnost pomaže nam da bolje shvatimo šta se događa na borilištu. Njihova revnost pomaže nam da dobijemo sve informacije o događaju koji gledamo. Njihovi gafovi pamte se i ulaze u svakodnevni govor. Njihovi lapsusi deo su posla i prepričavaju se godinama. Ali njihove greške i nestručnost dovode nas do ludila i odluke da promenimo kanal ili ukinemo ton.
Lokalnom Moćniku : ....možeš da nas pljačkaš - što i radiš - svaki dan i svaki sat - ali Njega ti nećemo oprostiti. Pare uzmi, Legendu ne damo....čisto da znaš, skote.
Mnogi će Vam posvedočiti da je SFRJ, kao neko zdravo
ne smatramo margnalnim grupama nego ih tretiramo kao ozbiljan politički subjekat?
"nacionalističe", "fašističke", "klerofašističke", " desničarske", "huliganske", propalitetske, iz nekih tamo predgrađa, kriminogene, rasističke, koje slave srebrenicu i nose majice sa likom ratka mladića... koje prete, biju novinare, pave sranja na kosovu, prave sranja gde god se zateknu, razulareni su, anarhičniji su od onih koji sebe nazivaju anarhistima... sve su... ništa su... mnogo ih je...
zapravo, malo ih je. oni su, (što nije tema ovog teksta) malobrojni kao i grupa