2011-08-20 09:26:05

Moje beogradsko popodne

antonacci RSS / 20.08.2011. u 10:26

sansevero_03.jpg

 

Petak je ovde kod nas najteži dan u nedelji, međutim, ja spadam u onu grupu ljudi koji krajnje nekritično vole svoj posao, pa mi čak ni sređivanje dosadne papirologije ne pada osobito teško. Ovog petka, sa još više elana sam završio ono što je trebalo, zato što me već sutradan čekaju Campo de' Fiori i druge barokne radosti mog voljenog Rima. Plan je bio jednostavan: banka, optičar, teretana i veče uz knjigu i tenis na TV-u.

 
2009-04-10 12:51:14

Šta smo naučili gledajući horor filmove?

Srđan Mitrović RSS / 10.04.2009. u 13:51

HorrorStewTheater.jpgNeka najvažnija pravila ste valjda do sada već naučili: Ne pričati sa nepoznatim ljudima, ne puštati nepoznate ljude u kuću, ne ulazite u mrak... evo još 14 važnih i potpuno besmislenih pravila koje možete naučiti gledajući horor filmove.

 
2011-01-13 08:28:20

Moj najdraži Boš

bocvena RSS / 13.01.2011. u 09:28


       Sećate se kad smo bili mali, pa nam se oznojene tetke unesu u lice na rodjendanu i pitaju - A koga više voliš: mamu ili tatu? A mi utreniranim glasom odgovaramo - Podjednako! Heh, jednom kad kreneš tim putem laži i linije manjeg otpora...nema povratka! Tako i mene sad da pitaš koga više volim: muža ili mašinu za pranje sudova, ja bih uzviknula - Podjednako!
       I lagala bih:) Trenutno mašinu za sudove volim više i od muža, i čokolade, i seksa i cele Kongresne biblioteke u Vašingtonu! My precious...Gde si ti bio celog mog života?!
 
2009-09-25 23:02:37

Zidne novine iz potpalublja - jopet

margos RSS / 26.09.2009. u 00:02

1.  Ona sutra ne radi - a ja radim.

Malkice sam ljubomorna, al me je obradovala svojim tekstom : dusanovaiivanovamama

 

2.  Sećate li se onog vica: 'Ali tata, daleko je Australija!' . 'Ćuti sine i plivaj.'

Čudesna peščana oluja u Sidneju: j.bre

 

3.  Gde počinje umetnost a završava politika?

Ili

 

dule-savic-koza.8687.jpg 

Staro i mlado, strejt i gej, muško i žensko, ljudi i životinje, svi vole dobru paradu. To nam je upisano u DNK, hromozom broj 13. Mi gejovi posebno volemo da se skidamo i da na paradama pokazujemo naša depilirana i nabildovana dupeta. Zato i idemo u teretane kako bi pripremili naše guze za taj svečani dan. Čujem da ih neki posebno perverzni pumpaju silikonima.

Cele godine se pripremamo da izađemo na beogradske ulice i svim zainteresovanim personama pokažemo naša zategnuta, uljem namazana tela. Kao što je vojska nekada pravila vojne parade i prikazivala svoje oružje (dok ga je još uvek imala), tako i mi gejovi prikazujemo naš arsenal. Posebno volimo da pokazujemo naše štafete, koje idu iz ruke u ruku. Kažu mi da lezbejke pokazuju sise, ali pošto mi gejovi genetski ne možemo da vidimo ženske grudi (ni po svetlu, ni po mraku) ne mogu da potvrdim ovu informaciju.

 
2011-03-28 15:37:23

Kako ubiti Kir Janju?

mariopan RSS / 28.03.2011. u 16:37

 Ne mogu ni da se setim vremena kada mi taj mali zavidljivac nije sedeo na ramenu i šaputao  na uvo, pokušavajući da me spreči da kupim nešto lepo, nekad i potrebno...a za nepotrebno i da ne pričam. Bio je vrlo uporan, iznosio argumente koje bih teško i sada mogla pobiti - i ja sam popuštala. Kažu da pametniji popušta?

 

Ako bih stala pred izlogom sa prekrasnim cipelicama eto njega sa "mišljenjem" koje mu niko nije tražio.

"Šta će to tebi? Imaš gotovo nove, gotovo iste takve cipele od pretprošle godine i ti bi da se razbacuješ? A troje pari  patika

 
2009-10-09 14:08:24

Porođajne muke Eltona Johna

Predrag Azdejković RSS / 09.10.2009. u 15:08

elton-john-with-baby.9125.jpg

Sedeli smo tako Elton i ja u Skadarliniji na kafi kod „Tri šešira“. Nešto mi je delovao neraspoloženo. Stalno se vrpoljio, premeštao s guza na guz i ćutao. Srkao sam kafu i gledam ga, sve čekajući da zine i kaže šta mu je na duši, a on je s vremena na vreme samo uzdisao.
 
- Kaži bre Eltone šta ti je. Gledam te tako tužnog i srce mi se cepa. Kaži brate slatki šta te tišti, - uhvatio sam ga za ruku i gledao pravo u oči, pogledom koji uliva poverenje.
 
Duboko je uzdahnuo i rekao:
 
- Dragi moj Peđice, osećam se kao candle in the wind. Mator sam, već sam jednom nogom u grobu, a nemam ni kučeta ni mačeta.
 
- Pa imaš Dejvida.
 
- Ma, kakav Dejvid. Sve mi se čini da je on sve vreme s mnom zbog para. Sumnjam da me truje.
 
- Ne lupetaj. Dejvid je baš fin. Ne bi on tebe. On te voli.
 
- Tako je i Di mislila da je Čarls voli, pa vidi kako je završila.
 
Opet je uzdahnuo i ućutao se.
 
- Pa šta planiraš da radiš? – pokušavao sam da nastavim razgovor.
 
- Dejvid i ja već skoro dve godine pokušavamo da ostanemo u drugom stanju, ali nam ne ide. Izgleda da Dejvid ne može da ima dece. Išli smo i na veštačku oplodnju i kod vračare, ali ništa nije pomoglo.
 
- Pa što ne usvojite?
 
2009-11-26 09:07:09

Ostrvo

Obren Markov RSS / 26.11.2009. u 10:07
Ispričaću sada, menjajući imena, onako kako pamtim, i nikako drugačije. Prošlo je od tada pola života, radnja se dešava leta '87., pa moje sećanje nije najpouzdanije što se tiče svakog od detalja. Ali bitno je, događaji nisu izmišljeni i nije im promenjena suština.

Mnogo se sunca te sezone prolilo po nama. Luna i ja smo jednoga dana naprasno spakovali šator i nešto stvari i krenuli na Mljet; znali smo unapred da su tamo neki od naših prijatelja, što ne znači i da su oni očekivali ili želeli naš dolazak. Pridružio nam se i Grom,

 

Kad se ovih dana kod nas u Novom Sadu sastavilo nekoliko lepih dana, i kad je sve počelo da liči na malo leta, odlučila sam da se malo pripremim za plažu, i da na'vatam farbu u zadnjoj avliji. Čisto da moje zmijsko tijelo  tamo na Štrandu ne bi zagledali bilo čiji radoznali pogledi, dok malo ne pocrnim, i dok  iz prvog plana ne nestanu one tačkice, mrljice, tufnice, pegice, zapaćene u ostatku godine. Obukla sam moj stari kupaći kostim, i odmah po prolasku ispred  velikog ogledala u predsoblju shvatila ko me trenutno najviše mrzi. Hmm... ili...!? Mora da se neka  tuđa žena  ufurala u moje ogledalo. Pisala sam ja već jednom o tim alienima koji ti se usele u ogledalo, no tema je bila dostojanstveno (čuj ovo!) starenje, ili tako nešto.

 
2011-11-21 00:02:13

Ma.... nek' ide život!

margos RSS / 21.11.2011. u 01:02

Sve kao 'oću - neću, a što da neću?

Znam, znam, ozbiljna su vremena, zahtevaju ozbiljne ljude, ozbiljne teme, ozbiljne blogove.... a ja neozbiljna!

Pritom - ponedeljak. E! Ko još voli ponedeljak... (osim mene)!

I znam - nismo mali da slavimo svaki rođendan. Hajd' nekakve jubilarne, ali neke ćoškaste... jok.

I pojma nemam 'oću li biti tu, kao domaćica kakvu zaslužuje(te)...

Ipak, ne mogu da odolim: Unfe, srećan ti rođendan!

 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana