U petak, 17. septembra, Liga za ornitološku akciju Srbije organizuje posmatranje jesenje seobe ptica sa 26. sprata kule visoke 25 spratova – sa 140 metara visokog krova poslovnog centra Ušće. Specijalni gost biće Dejvid Lindou, londonski ptičar i kolumnista, takođe i duhovni otac kocepta ptičarenja sa visokih zgrada (njegov blog), koji je pokrenuo praćenje seobe sa 42 sprata. PC Ušće je nastavak koncepta i širenje ideje izvan Britanije – ujedno i najviša pticoosmatračnica u kontinentalnoj Evropi!
Kada sam pre skoro 20 godina počeo da ptičarim, Dunav je bio pun srebrnastih galebova Larus argentatus. To je ptica koja se lako prepoznaje i ne zahteva posebno znanje i iskustvo. Ili možda zahteva? Desetak godina kasnije, tokom jedne januarske plovidbe kada smo sa palube brojali patke na zimovanju između snegom pokrivenih litica Kazana, čuo sam pitanje: “Šta se desilo sa srebrnastim galebovima? Bilo ih je tako mnogo, a sada nismo videli nijednog.” U stvari smo ih videli, svi su oni i dalje bili tu, ali sada pod imenom sinji galebovi Larus cahinnans. Sinji je do tada bio smatran tek podvrstom srebrnastog, ali su ga taksonomi potom uzdigli na nivo vrste (a da same galebove nisu ništa pitali, pa se oni i dalje ukrštaju).
Beograd dobio novo zaštićeno područje
"Svako je dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu," kaže član 74. Ustava Srbije. Ustav, međutim, ne definiše pobliže šta je to poboljšavanje, pošto Zakonodavac zastupa, valjda, gledište da svaki građanin to već zna. I antički mislioci zastupali su slično gledište, da su ljudi tu da prirodu urede i poboljšaju,
Tragom fotografije kampa Džima Tanera (1937-39):
U potrazi za pticom Gospoda Boga
Morao sam da podelim ovu sliku jednog ornitološkog kampa (kolaž: albicilla): spreda je šatorsko krilo, pozadi je auto ... verujem da je Paja Patak upravo takav vozio, sa onim gepekom što se otvara u sedište.
A njegov
Kiša se smenjuje s vetrom, a svako malo udruženim snagama zagorčaju dan onima koji su dovoljno ludi da ga, uprkos vremenu, žele provesti u prirodi. A ima takvih dana, kada naprosto moram izaći iz kuće, moram izaći iz grada. S druge strane, ptice vole slabu kišu i veoma su aktivne po takvom vremenu, ali je u tim uslovima otežano korišćenje dvogleda. Ova kiša je, doduše, tek na momente bivala slaba... Međutim, većina ptica ne voli jak vetar i tada ostaje u zaklonu. A današnji vetar majski bio je bezmalo zimski zloban....
Web sajtovi sa kvizovima za identifikaciju ptica nisu nikakva novost. Ono što jeste novost jeste sajt Bird Identification koji ima i verziju na srpskom - Prepoznavanje ptica.
Kašičar © Čeda Vučković
Jutro bez plana, osim da ptičarim negde... U kolima širim mapu – kuda? Možda Pančevački rit? Tamo pronalazim jako visok vodostaj, bez plićaka pogodnih za ishranu ptica, samo dve gluvare i jednog velikog vranca i – zaključanu rampu na nasipu! To prosto nema svrhe, pa zovem prijatelja da zajedno obiđemo ribnjak u Barandi, kažem da za 20 minuta mogu da budem kod njega, na šta mi on, tek probuđen, odgovara: „Ne mogu da se našminkam tako brzo“.
Opet Anonimni Autor, nastavlja svoju priču o kriptozoologiji...
Ako se još sećate rasprave sa mog prošlog bloga posvećenog jednoj izmutiranoj vrsti šumskih demona, sigurno ste zapazili da je Kakapo pomenuo zanimljivu temu o jednopolnosti balkanskih vilinskih stvorenja. I ako na ovim prostorima već postoje mnogi neosporni autoriteti na polju kriptozoologije, usudiću se da sa svog stanovišta stručnjaka za stare vilinske hronike, iznesem neka gledišta koje su u očiglednoj koliziji sa njihovim stanovištem.
Ovom problemu pristupio sam, po svom običaju, vrlo metodično i zaključio da se ovdašnji pristupi kriptozoologiji mogu podeliti u četiri kategorije:
1. Peregrašev pristup. Zasniva se na mnogim etnološkim pričama i podacima koji su postojali u državnoj administraciji, ali su zbog navodne neozbiljnosti kriptozoologije kao naučne kategorije uporno sklanjani od javnosti. Uz sve to, on koristi i privatne spise poznatih ličnosti kao i pronađene artefakte, što povećava verodostojnost njegovih teorija. Postoje, međutim, prigovori da se ova metoda isuviše oslanja na folklorna verovanja i da je prekruta u svojim stavovima, prosto nepropustljiva za nove ideje. Činjenica je, međutim, da je i pored prigovora A. Peragraš, nesumnjivo, doajen naše kriptozoologije i čovek koji je više od ikoga učinio da ona dospe u „žižu javnosti"
Na Limu, Drini i drugim rekama povremeno zavlada jedno zlokobno stanje duha među ribolovcima, oličeno u grozničavoj, agresivnoj i razornoj zaslepljenosti i isključivosti, usmerenoj protiv velikih vranaca (kormorana). Javno traže od lovaca da ih potamane. Jedan prostodušno kaže u kameru: “mi ne želimo da ih uništimo, nego da ih nema.” Na pominjanje kormorana, pecaroše kao da hvata napad neke đavolske posednutosti – izbezume se, škrguću zubima, iskolače oči, pocrvene (neki preblede), teško dišu, postaju krvoločni i nasrtljivi. To ih hvata u talasima, kao delirijum malarije. Kad se učini da ih je prošlo, vrati se u još težem obliku.
Ružičasti nesit - Foto (c) Georgos Spiridakis