Objavljujemo još dve nove priče pristigle na naš konkurs.
Naslovi su:
1. Lana
2. Beba menja sve
Glasanje se odvija davanjem preporuka (klikom na oznaku „PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
Rok za glasanje je 72 sata od trenutka postavljanja.
Vaše priče, kao i do sada, šaljite na maminaprica@bitkazabebe.rs
Danas sam ovo slučajno videla i ne da mi mira.
Nemam ideju šta i kako al imam potrebu da podelim.
Porodica Sidorov trenutno živi u Banatskom Despotovcu. Oni su iz Rusije krenuli 2007. godine u potragu za boljim životom. Otac Ivan, koji je završio tri fakulteta: psihologiju, nuklearnu fiziku i ekonomiju, ne može da se zaposli, zato što nije državljanin Republike Srbije. Žive od 15.000 dinara socijalne pomoći.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a februarska je:
Naše besane noći... (sugestija: možete da opišete kako izgledaju vaše noći otkako ste dobili bebu; šta radite da je ponovo uspavate kada se probudi; šta radite da biste izdržali dan posle neprospavane noći; kako ste se osećali kada ste najzad uspeli da odspavate nekoliko sati bez prekida sna, i sl).
Prvih nekoliko dana bio je prilično izgubljen. Jeo je za stolom sa dedom i babom, i decom, a pojavila se još jedna starija žena, mladja od babe, valjda je ona otvorila kapiju iznutra, onda kad ga je Erža dovela. One dve devojke su posluživale za stolom i nije znao da li to rade zato što su mladje ili su služavke ali bi, na kraju obeda i one sele za sto i navalile. Hrane je bilo dosta i bilo je i supe i živine i kobasica i klobas mu je postala omiljena reč. A onda, jednog dana, pasulj na vodi; dok je devojka sa kutlačom stigla redom, od dede do njega, shvatio je. Badnji dan! Njihov. Sad je mogao da broji dane, da ne zgreši i omrsi na Badnji dan.
Predsednik je saopštio deci da nije siguran da ima snage da sprovede racionalizaciju državne uprave. Ne znam da li to znači da ne ume, ili da ume ali ne umeju ili mu ne daju u njegovoj partiji ili pak da ume da njegova partija hoće i ume, ali da koalicioni partneri koje su mu glasači "uvalili" ne daju. Oko ovog prvog i trećeg bi mu se još i moglo pomoći. Ima ljudi koji umeju, a čini mi se da bi i glasači umeli to da cene. Oko ovog srednjeg nikako.
Iz ovoga se može pročitati da reforme neće biti tema na narednim izborima. Sudeći po količini glasina oko Telekoma, Telekom hoće. Ili bar pare od istog.
(Na tabli broj 13 prikazan je dijalog novinara i političara u omiljenoj im zadimljenoj krčmi 'na glasu'. Sve se događa nekoliko meseci posle prijema zemlje u Evropsku uniju 25.03.2021. godine kada je jasno da se ništa neće promeniti i da odnosi aktera ove pripovesti uskoro postaju bivši odnosi a poznanici nekadašnji poznanici)
U trenucima osećaja besa, nemoći ili očaja, često sebe hvatam u potrazi za odgovorima na pitanje šta bih uradio "da sam ja neko i nešto u ovoj i ovakvoj Srbiji?".
Prvo bih kao priroritete Srbije proglasio 3 komparativne prednosti ove zemlje: hrana, energija i znanje. Igrao bih na te tri karte u međunarodnoj partiji ekonomskog i svakog drugog pokera.
Najpre bih stimulisao na raznovrsne načine odlazak nezaposlenog gradskog stanovništva na napuštena seoska imanja. Organizovao bih za njih stručnu pomoć u podizanju novih zasada voća, počev od jabuka i krušaka do trešanja
Evo, uoči 5. oktobra stiže bar jedna lepa vest: bloger Nebojša Spaić izabran je za glavnog urednika NIN-a.
Nadam se da će Spaić od Nedeljnih Izvinjavajućih Novina uspeti da napravi Nedeljne Istraživačke Novine, dakle nedeljnik koji će na profesionalan, hrabar i šarmantan način istraživati najbolnije i najbitnije teme moderne Srbije.
Jedna od tema koja me stalno progoni, još od 9. marta 1991. godine, jeste naša politička elita, njena (ne)sposobnost da vlastiti