The pilgrims were happy and thankful in 1637 that America had not killed them all. The Indians were happy and thankful that the pilgrims had not killed them all (yet). They survived. As a tribute to their survival, Americans traditionally eat themselves into oblivion on this holiday.
And not everyone will survive.
Dear Readers,
The most common thing for me to say at this point would be: "Wishing you a Merry Christmas and a Happy New Year 2011"
Of course in Serbia the order would be reversed. And the words would be different. And Christmas may not be mentioned. And the year may be omitted for practical purposes. Otherwise it would be almost the same. Practically speaking.
Лажи које највише повређују нису оне које нам бивају саопштене, већ оне које нам се кажу ћутањем. До нас долазе у тренутку тишине која наступи када од саговорника очекујемо да изговори нешто што сматрамо важним, за шта смо сигурни да му није непознато. Задржавање истине не само да јесте врста лажи, него се може сматрати и много перфиднијим заобилажењем истине од оног изговореног.
Pred kraj prošle, 2009. godine uputio sam KOMUNALNOJ INSPEKCIJI opštine Novi Beograd prijavu sledeće sadržine:
Poštovani,
kao i prošle, 2008. godine, i ove godine JKP Gradsko Zelenilo nije
Neposredan povod za ovaj tekst je članak Vladimira Arsenijevića objavljen svojevremeno u Politici О Америци и антиамериканизму. Razlog je samopreispitivanje, koje generalno upražnjavam glede svih svojih stavova, a na ovu temu malo češće, pogotovo od kada sam za antiamerikanizam optužen od bliskog mi prijatelja, kao i mišljenje da se ta etiketa lepi (nepodnošljivom) lakoćom.
On sale in Aisle 7.
The mystery is that I no longer know where I am when I go to the supermarket in Belgrade. Today, for example, I started out list-in-handed on a journey to IDEA in New Belgrade. I had received in the post a special Happy Birthday coupon for a 10% discount (on almost everything except what I wanted to buy I found in the fine print).
Svaka zemlja ima svoju emigraciju, i svaka je specifična, ali kubanska zajednica u Miamiju (mada zajednica verovatno nije prava reč) predstavlja jedinstveni primer potpunog ideološkog raskida i, istovremeno, emotivnog neraskidanja sa maticom, koji jedinstvenim čini što je do najsitnijih detalja pohranjeno sećanje na predrevolucionarnu ili, još bolje, metarevolucionarnu Havanu. Ovo uključuje paralelne mape grada sa starim nazivima ulica, katastarske knjige sa tačnim popisima imovine, i, verovatno najvažnije, stalno podgrevanje mita o povratku. Kubanci u Miamiju (neki, mnogi) uporno odbijaju da se odreknu ideje da su oni sad stanovnici Sjedinjenih Država, i da je to to. Njihova Havana je grad u mašti koji je napravljen kao slika u ogledalu Havane u kojoj su živi ljudi, u kojoj se maše zastavama za revolucionarne praznike i čeka u redu za pirinač.
*šteka = štedi
Takmičenje gojaznih građana koje su podržali bogati poslovni sponzori doživelo je neuspeh. Prodato je svega 140 karata, a pečenje spremnljeno za očekivanih 500 gostiju - hladno i ukočeno, jedva su pojeli kerovi-lutalice. Skup je završen uz muziku sa razglasa i bez dodeljivanja plaketa „Najmasniji Poganić" kako je planirano, iako je danima uoči svečanosti lokalni radio najavljivao živi prenos i upoznavanje gostiju sa pobednikom.
Kad je poštar Šveđo odskočio s motora kojim dovozi poštu Poganićima i odjurio
Jedan naslov juče je pobudio moju pažnju:
"Dečak radi za Britance za 0,1 evro" B92 12 jul 201; 00,55
i podsetio me na zapise koje sam odavno u neka druga vremena čitao o užasavajućem stanju u kome su se nalazili radnici (u radnike su tada kao i sada uvrštavana deca) u vreme tzv. prvobitne akumulacije kapitala, kako ovaj period naziva Istorijski Materijalizam kao i drugi manje poznati izvori. Nazivanje Plačke, nasilnog orimanja ili krađe, AKUMULACIJOM bilo kakve vrste, je bezobrazan i pokvaren CINIZAM.
Pre