Danas nisam bio na ulicama Beograda pa ne znam. Večeras jesam bio na tim ulicama, ali opet ne znam. Gledao sam televizijske programe uglavnom i zato mogu jedino njima da kažem – svaka čast.
Dakle, svaka čast:
- snimatelju Studija B što je u onolicki objektiv kamere uspeo da smesti onoliki stomak ministra za ljudska i manjinska prava dok je pozdravljao učesnike Parade
- Prvom programu RTS-a što je junački izdržao da ne prekine seriju Diznijevih crtanih filmova i makar tzv. „kajronom“ izvesti o milim
Napala su ga naša deca i omladina. Izgleda oni isti koji su napali ambasade pre par godina. Još samo čekam da mi kažu kako lekari protestuju u belim mantilima sa stetoskopima, JSO pod oružijem, a naša draga deca i omladina sa kamenicama, štanglama i sa molotovljevim koktelima.
Ovog vikenda sam imao nešto više slobodnog vremena, pa sam skockao još jednu malecku aplikaciju za podršku narodnim inicijativama i peticijama. Ovaj put se radi o podršci za klasični proces - prikupljanje potpisa građana na javnim mestima.
Ideja iza aplikacije je da se, čak i u slučajevima kada se radi ručno potpisivanje, iskoristi činjenica da veliki broj građana sada imaju lične karte sa čipom (a imaće ih sve više), što može da em ubrza proces potpisivanja, em da ubrza proces provere u MUP, em da pojeftini celu stvar i za organizatore i za MUP i time utoliko racionalizuje i pojeftini državnu upravu.
Ovo je takođe i moj prilog (biće još :-) ) - viđenje kako bi trebalo urediti ovu vrstu narodnih inicijativa (tj. one koje nisu elektronske) novim Zakonom o referendumu i narodnoj inicijativi - u smislu liste ličnih podataka koje treba obuhvatiti, načina dostave potpisa i ličnih podataka (lični podaci u mašinski čitljivoj formi). Mislim da je u današnjem vremenu potpuno skandalozno dozvoliti da se lični podaci predaju u rukopisu i tako dramatično poskupljuje provera u MUP. Podatke prikupljene na način prikazan u ovom dokumentu je verovatno moguće proveriti u roku od sat vremena, jednom kada se podzakonskim aktom definiše jedinstveni format prihvata.
Šta
ne znam koliko meseci posle petog oktobra, imala sam tada dve radnje sa plemenitim metalima, nije mi izlazila iz glave jedna rundekova pesma... pevao je nešto o tome kako on nije sluga i kako neće na koljena, nikad od sada....tada je osećaj da nije više bitan pojedinac, nije bitan mali posao nego samo veliki, nije važan čovek nego lanac i tako dalje, bilo novo osećanje. možda je pojedinac kreten, ali taj kreten od pojedinca je bio nekako važan, podrazumevalo se da je važan. da je važna jedna radnja, jedna trafika, jedan život, jedna priča, a ne šoping mol, ne korporacija
Rečnik Matice srpske kaže:
Tràdīcija (ž. lat)
1) a) Usmeno prenošenje istorijskih činjenica, predanje
b) Verovanje, običaji, pravila ponašanja i sl. Koja se prenose sa pokoljenja na pokloljenje.
2) pravn. Sticanje svojine pokretnih stvari predajom stvari iz ruke u ruku.
U Vujaklijinom leksikonu piše:
Tradicija (l. traditio)
predavanje, s kolena na koleno usmeno širenje (priča, pouka; verovanja, običaja i sl.) vest; običaj, navika; prav. predaja
Proverila sam i Oksfordski rečnik engleskog jezika, definicija je slična.
Ali, što se Bocvane, a i većeg dela Afrike tiče, ovim definicijama pod hitno treba dodati još jednu:
Tradicija
Najčešći i najuspešniji, gotovo neopoziv izgovor za sve što ne želite da uradite!
(Npr. Ne mogu to tako da uradim, nije naša tradicija! Mi, po našoj tradiciji, to ne radimo! To ne mogu da jedem jer nije tradicionalno! Iduće nedelje ne dolazim na posao zbog tradicije!...)
Ako mislite da preterujem, slobodno možete da se raspitate kod bilo koga putnika - namernika koji se zadržao u Africi više od dva dana!
Srk ...
7:00- Tata, pa ovaj čika se juče pozvao na član 35, tvrdeći da je bolestan, kako ne bi prisustvovao usvajanju sporazuma sa EU.- govori mi Perica i jednim prstićem mi pokazuje na sliku sa naslovne strane, a drugi mi pruža da mu obrišem govance što je upravo isčačkao iz nosa.Gledan ja u čiku,
Gledam blog našeg druga Spire pa mi pade na pamet - a što ne bi dobro postalo navika (da citiram onu reklamu za čaj)?
Zašto samo novinari da objavljuju po novinama kad se neka javna ličnost pogrešno parkira? Zar sada nema u Srbiji bukvalno stotine hiljada mobilnih telefona sa ugrađenim foto aparatom? Šta nam je potrebno da iskorenimo nepropisno parkiranje u Srbiji?
Meni se čini samo jedna email adresa:
nepropisnoparkiranje@mup.gov.rs