Prisluškuju nam Predsednika države!
Prisluškuju nam Ministra vojnog!
Sedam zlatnih pitanja kriminalstike glasi:
In the fall, when we gain an hour moving back into normal time, most of us use it to sleep. Either that, or we get up artificially early and say to ourselves that we have a much longer day in which to be Productive! But the change usually happens on Sunday so the extra hour is generally used in idleness...
Pišem blog nakon godinu dana. Javljali su mi se u međuvremenu mnogi blogeri, kolege, bliskog mišljenja i oni koji to nisu, i raspitivali se što me nema. Evo, vraćam se, pa ćemo se družiti ovde kao i na društvenim mrežama.
E, sad, šta sam hteo da vam kažem? O politici, naravno.
Čekaju nas lokalni izbori na Voždovcu, jednoj od najvećih beogradskih opština. U formalnom smislu to nisu važni izbori, jer u sistemu lokalne samouprave, beogradske gradske opštine imaju jako male nadležnosti. One na ni jedan način, zbog nakaradnog sistema lokalne samouprave, ne utiču bitno na živote građana.
Davne 1996. godine, pred izbore, glavni trač po gradu Nišu bio je o knjizi koju je izdao, u to vreme. Mr. Mile Ilić. Knjiga se zvala „Oči istine“. Ta knjiga je oličavala autokratski pristup političkom životu u Srbiji, posebno u Nišu. Pisali su se hvalospevi, veličala intelektualna snaga mr. Mileta Ilića. Samo mali broj pravih intelektualnih gromada mog grada imalo je snage da ukaže na pogubno dejstvo takvog narcisoidnog pristupa političkom životu, koji određuje sudbinu svih nas. Većina kvazi intelektualaca je aplaudirala i pomno čekala da skupi koju bačenu kosku neprikosnovenog vladara grada Niša. I onda se desilo da loše procene budu kažnjene katastrofalnim rezultatima SPS-a. Personifikacija svih promašaja bio je Mile Ilić.
Nazvala ja mamu pre neko veče i tako, zapitkujem je koješta o prošlim vremenima i ljudima, a nju ta moja pitanja, uglavnom, nerviraju. Kaže: "Šta će ti to? Nećeš, valjda, o tome da pišeš?" Lažem je da neću, nego eto da nam razgovor što duže traje. I padne mi na pamet da je pitam kako su se pomirili ćale i Vito. Prve komšije, bre, živeli k'o jedna kuća, a zavadili se, samo krv što nije legla!
Sećam se kad su se posvađali da je bilo grozno i da smo ih jedva razdvojili da se ne poubijaju. Sećam se i razloga, Vitova snaja dobila neko ljubavno pismo, a on osumnjičio
Novinar Dinko Gruhonjić kao šef dopisništva agencije Beta u Novom Sadu, kao predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine i kao stručni saradnik na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu već godinama svojim predanim žurnalističkim angažmanom doslovno živi novinarstvo. I to novinarstvo koje uvažava visoke standarde slobode medija i novinarskog kodeksa. Takođe, u javnoj komunikaciji Dinko Gruhonjić hrabro promoviše demokratske i antifašističke stavove.
Novinar Ljubomir Živkov svojim kolumnama u magazinu "Vreme", „Blicu", kao i britkim komentarima u "Peščaniku" lucidno i satirično ispisuje hroniku (ne)vremena, ili kako bi on rekao "saborne propasti", ne posustajući pred sve nasrtljivijom tabloidizacijom i kretenizacijom medija.
On the other Reusch-gloved hand, however, nothing unites us with our seemingly disinterested neighbors, distracted fellow Underground riders, and dyspeptic shopkeepers than being au fait on the latest World Cup babble.
"...Teokratija ?????...!!!!!
U kakvoj mi to zemlji živimo?
Beogradski urbanistički planovi se rade i dalje pa je ovo obaveštenje korisno za one koji to ne primećuju. A moglo je da se propusti čak i uz napetu pažnju na času jer je u protekle dve tri godine ova gradska delatnost izmaknuta oku javnosti, ima u novinskom oglasu da će biti prezentacija plana i onda ništa, ode Ravijojla u zasenak. Nema posle o tome po novinama, nema razgovora, nema kritike, nema osvežavajućih i poticajnih izmišljotina dežurnih sumnjivaca, osim pohvalne najave ili objave glavnog gradskog dužnosnika a kada mu je to zgodno i za njega korisno.