Neposredan povod za ovaj tekst je članak Vladimira Arsenijevića objavljen svojevremeno u Politici О Америци и антиамериканизму. Razlog je samopreispitivanje, koje generalno upražnjavam glede svih svojih stavova, a na ovu temu malo češće, pogotovo od kada sam za antiamerikanizam optužen od bliskog mi prijatelja, kao i mišljenje da se ta etiketa lepi (nepodnošljivom) lakoćom.
On sale in Aisle 7.
The mystery is that I no longer know where I am when I go to the supermarket in Belgrade. Today, for example, I started out list-in-handed on a journey to IDEA in New Belgrade. I had received in the post a special Happy Birthday coupon for a 10% discount (on almost everything except what I wanted to buy I found in the fine print).
Svaka zemlja ima svoju emigraciju, i svaka je specifična, ali kubanska zajednica u Miamiju (mada zajednica verovatno nije prava reč) predstavlja jedinstveni primer potpunog ideološkog raskida i, istovremeno, emotivnog neraskidanja sa maticom, koji jedinstvenim čini što je do najsitnijih detalja pohranjeno sećanje na predrevolucionarnu ili, još bolje, metarevolucionarnu Havanu. Ovo uključuje paralelne mape grada sa starim nazivima ulica, katastarske knjige sa tačnim popisima imovine, i, verovatno najvažnije, stalno podgrevanje mita o povratku. Kubanci u Miamiju (neki, mnogi) uporno odbijaju da se odreknu ideje da su oni sad stanovnici Sjedinjenih Država, i da je to to. Njihova Havana je grad u mašti koji je napravljen kao slika u ogledalu Havane u kojoj su živi ljudi, u kojoj se maše zastavama za revolucionarne praznike i čeka u redu za pirinač.
*šteka = štedi
Takmičenje gojaznih građana koje su podržali bogati poslovni sponzori doživelo je neuspeh. Prodato je svega 140 karata, a pečenje spremnljeno za očekivanih 500 gostiju - hladno i ukočeno, jedva su pojeli kerovi-lutalice. Skup je završen uz muziku sa razglasa i bez dodeljivanja plaketa „Najmasniji Poganić" kako je planirano, iako je danima uoči svečanosti lokalni radio najavljivao živi prenos i upoznavanje gostiju sa pobednikom.
Kad je poštar Šveđo odskočio s motora kojim dovozi poštu Poganićima i odjurio
Jedan naslov juče je pobudio moju pažnju:
"Dečak radi za Britance za 0,1 evro" B92 12 jul 201; 00,55
i podsetio me na zapise koje sam odavno u neka druga vremena čitao o užasavajućem stanju u kome su se nalazili radnici (u radnike su tada kao i sada uvrštavana deca) u vreme tzv. prvobitne akumulacije kapitala, kako ovaj period naziva Istorijski Materijalizam kao i drugi manje poznati izvori. Nazivanje Plačke, nasilnog orimanja ili krađe, AKUMULACIJOM bilo kakve vrste, je bezobrazan i pokvaren CINIZAM.
Pre
"Oh, it says Architecture, but really it's not."
"I can see that. But people will not look for it here."
"This is Biography, Journals, and Autobiography."
"But it says Architecture."
"It says that, but it is not."
Људи којима су хашки богови надгласавањем опростили злочине над другим људима и тако их овластили да на нашим атарима наставе по своме, приредили су нам изненађење. Из затвора не излазе крвавих чељусти, какве су их тамо увели, него као доброћудне, плишане меде. Пљуште поруке мира и позиви на праштање и помирење. И ето знака за узбуну: надају се статусу очева својих нација.