Kosovo je Srbija, tvrde jedni.
Kosovo je nezavisna država, tvrde drugi.
Svi se pozivaju na nešto tvrdeći da su im to argumenti. Zvanična politika moje države kojoj plaćam porez i koja ima zakonsko pravo da od mene traži da je branim nežalećidautojborbidamisvojživot je da je Kosovo deo Srbije. Predsednik i ministar inostranih poslova moje države
Sombor, Pazova, Novi Sad. Paljevine, rafali, ručne bombe.
Ovo nije bruka. Ovo je društveni kancer. Ovo nije jurnjava za zastavom, niti ljutnja zbog političkog incidenta; ovo je "Ubij, zakolji" koje su u svojim reagovanjima i saopštenjima preskočili i predsednik Vlade, i ministri unutrašnjih i spoljnih poslova.
Ovo je demarš fašistima i dijabolama koji nije napisan i uručen. Onako iskreno - jebe mi se i za drona, i za zastavu, i za fudbal. Da li će utakmica biti ponovo igrana, da li će biti 3:0 ili 100:0, da li će se loptati samo deca na poljani.
Ali ovo - da, ovo jeste fašizam, gospodo, u svom najčistijem obliku. U ovom prvom talasu, na sreću, bez žrtava. Od vas, gospodo ministri i nas komšija, prijatelja, sugrađana, rusofila i anglofila, evroskeptika i evrofanatika - zavisi hoće li to tako i noćas ostati.
Ako se ovo ne zaustavi sad i odmah - Srbija će biti žrtva.
Moj gost autor je verauskokovic.
Evo kako se ukratko predstavila.
Zovem se Vera Uskoković. Preležala sam dečiju paralizu tako da za kretanje koristim invalidska kolica. Diplomirana sam matematičarka, radim kao database administratorka i do skora sam mislila da nemam šta da pišem i govorim o invaliditetu, životu, ljubavi, no setila sam se rečenice "Nista o nama bez nas!!" i pomislila da možda mogu da objasnim kako je to biti osoba sa invaliditetom, možda nekoga ohrabrim ili motivišem.
Dragi …,
Bili u Bodrumu. Šta da ti kažem? Atmosfera na ovaj dan nenasilja krajnje napeta. Horde turista, najčešće u trojkama, često u većim grupama, a nikad manje od dvoje, naoružane devizama, najnovijim modelima digitalnih foto-aparata i kamerama su potpuno preuzele ulice.
Za par dana pocinje novi semester, i onda ce svakako biti mnogo manje vremena za pisanje bloga. Mislio sam da ce me duze drzati taj osjecaj nekog olaksanja kad udjem u "drugu polovicu" postdiplomskih studija, al sad nekako na startu te druge polovine pomeenuti osjecaj se negdje zagubio.
Ove jeseni bavit cu se pravosudnim procesom unutar politickog sistema, ulozi politickih stranaka, te americkom politickim teoreticarima. Za sve one sto istinski mrze politiku,a vjerujem takvih je mnogo, prilicno suhoparne teme. Za one u manjini bit ce to novi izazovi
Ja sam gnjavator, videli ste to i sami, ne druzimo se od juce...
Stalno imam neke primedbe, na vlastodrsce, na podanike, na blog...k`o onaj Balasevic...ne volem...
Evo, sad "ne volem" ni Fond zdravstvenog osiguranja...ma ne od sad, odavno...al` da vam ispricam...
Resim se ja da poslusam glas razuma i da odem na proveru zdravstvenog stanja zbog kog sam u invalidskoj penziji. To sam, do sada, radio tako sto pozovem koleginicu- majstoricu za moju boljku, koja me odrzava u zivotu vec deset godina, odem kad mi kaze, laboratorija, pregledi rucni i masinski, bolnicki
...zašto u Republici Srbiji priznanja đacima generacije dodeljuje građanin Karađorđević, a ne, recimo, predsednik Republike, ili predsednik vlade, ili bar ministar obrazovanja? Mora se postaviti pitanje ko je, kada i zašto odlučio, ili odobrio, da sve srednje škole biraju najbolje maturante i da ih šalju na prijem kod građanina Karađorđevića i ko je propisao kriterijume za izbor najboljih - građanin Aleksandar Karađorđević ili ministarstvo obrazovanja?