I just spent three days and nights billeted at Buvljak, the flea market next to Vero in New Belgrade, and I have come away with the following inventory: One t-shirt, a plastic box with no apparent function, one cd of dubious and unnamable origin, a bread box, four unassorted pillows, a toilet seat, and a hub cap. None of these items, of course are on my list. And none of the items on my list are checked as being obtained.
ili, ako nije prikazano na rtk nije se ni desilo...
......
moje pitanje je:
da li je verko slučajno postigao cilj, tj da li je ovaj čudni krst na neki način postao simbol kragujevca?
ili je odnos prema krstu postao legitimacija za mnoge druge stvari?
ok je krst - ovo je maksimum koji srbija može dosegnuti u datim okolnostima
nije
AleXandar Lambros
Dva puta godišnje, u jeku zime i u jeku leta (posebno tada) ja budem zadovoljan svojom profesijom. Ostatak vremena gunđam, uglavnom u sebi jer svako moje glasno izrečeno negodovanje naiđe na salvu nerazumevanja i rafalnu paljbu argumenata: „A šta bi ti? Da ti se ne zna radno vreme, da ne znaš šta je vikend i šta su praznici, da te svakakve budale maltretiraju i iživljavaju se i ucenjuju, da ti puca kičma i obavljaš pet poslova za platu od pola jednog?Ok, kontam. Budem, naravno, primoran da izrazim puno razumevanje i delimično slaganje - zaista se ne bih žalio da je plata tri puta veća nego što jeste (1.200 evra ukoliko ste srećni da imate pun fond časova). Ali, na moje zaprepašćenje tek ova izjava izazove erupciju negodovanja i komentara. Šta ja, za boga miloga, umišljam? I znam li ja uopšte šta sve ljudi rade i za koje pare?
Ovo je jedan post o birokratiji koja me je ščepala ovih dana, i smara do bola. Ali, pročitajte ga, možda bude od koristi.
Za vreme monsunskih kiša u Novom Sadu ovog proleća i leta, imali smo štete od prokišnjavanja. Ovakve izjave skoro da je bilo normalno čuti od mnogo ljudi po gradu. Dugotrajne i jake kiše su nas urnisale. U zgradi u kojoj živi moj sin, ima pet vlasnika stanova. Zgrada je na dva sprata, svi stanovi su na drugom, i svima je prokišnjavanje zagorčalo celu sezonu tzv. lepšeg godišnjeg vremenskog perioda.
Kad su kiše malo stale, pala je odluka na sastanku naše male porodične zajednice - 'leba jesti nećemo, krov se mora popraviti do jeseni! Haug! E, tu počinju muke isusove, i u njihovom znaku protiču dani mog jadnog leta. Skup stanara nije mogao doći do zajedničke odluke da se krov sredi, zbog nemanja novaca drugih vlasnika. A mi se evo, baš kupamo u lovi, i biramo topla mora na koja ćemo odfurati, evo čim pojedem ovu dinju! Ništa, idemo dalje, videćemo posle šta ćemo.
Blog austrijskog naučnika Floriana Bibera (Florian Bieber), politikologa koji dobro poznaje Balkan, njegovu istoriju, jezik i sve njegove muke, izazvao je veliku buru ovih dana u balkanskim medijima, naročito srpskim. Naime, profesor Biber trenutno podučava buduće britanske diplomate na Univerzitetu u Kentu i nedavno je na svom blogu objavio komentare i odgovore svojih studenata o Balkanu i Jugoslaviji. Dojče vele je juče objavio priču o tom blogu, a dalje su
паланка или велеград?
двориште или свет?
Srbija ne želi u Evropu, kao što čitaoci ne žele da čitaju duge tekstove.
To su dovoljni razlozi da se još jednom sretnemo na ovom mestu i u krajnje svedenoj formi pogledamo činjenicama u oči.
Ako je pravna država ideal demokratije, a to znači osnovni uslov Evropske unije za njeno proširenje, da li predsednik Republike, gospodin Tadić, koji je onomad zaista podneo Kandidaturu, a nedavno napravio dva koraka unazad tako što je priznao pred celokupnom javnošću da ne poštuje uvek odredbe Ustava svoje zemlje, govori istinu kada kaže da Srbija postepeno
Ogroman krst dimenzija 18x11 metara? Ili....