U nedelju, 30.05.2010. godine, navršilo se godinu dana od smrti Natalije Tešić.
A priča još uvek nije ni blizu epiloga. Zašto? Zato što institucije ove zemlje služe samo i isključivo za ukras, a zaposleni u njima za svojim radnim stolovima sede samo i isključivo da bi mogli da pokupe "pomoć" zbog premale plate od 790 eura.
Od avgusta 2009. godine čeka se veštačenje Medicinskog fakulteta.
U Srbiji, zemlji gde se socijalne tenzije opasno približavaju kritičnoj tački ključanja, gde je ogroman i svakog dana sve veći broj nezaposlenih, siromašnih, na ivici i ispod ivice egzistencije, svaka kritika razbacivanja budžetskih sredstava i zalaganje za više socijalne pravde, za zaštitu siromašnih i nezaposlenih, zalaganje za beskompromisno iskorenjivanje kriminala i korupcije su prijatne za uho, narod voli da čuje i u tome traži trunku nade i optimizma. Znaju to političari dobro i njihovi štabovi pa s vremena na vreme daju upravo izjave koje narod želi da čuje. Što se češće to ponavlja, a rezultati se ne vide, sve manje je ubedljivo i ima sve manju težinu.
Deluje apsurdno ali ispada da što je situacija teža i beznadežnija demagogija postaje sve efikasnije sredstvo vladanja . Druga stvar je što je to zabluda i onih koji je koriste i onih na koje se primenjuje, a neminovno rezultira produbljivanjem jaza i gubljenjem poverenja.
U ovom kontekstu može se posmatrati i ono što u intervjuu govori gradonačelnik Đilas.
"Potpuno je neverovatna odluka prema kojoj svi u državnoj upravi koji imaju platu do 80.000 dinara treba da dobiju bonuse od Vlade Srbije", rekao je Đilas.
On je objasnio da "ako država treba da pomogne, neka pomogne onima sa platama od 20.000, ili onima koji nemaju posao, a ne da činovnici dobiju po 5.000, a siromašni penzioneri po 2.000 dinara".
Da nikako ne možemo da se posvetimo Farmi, 24 sata Svadbi ili Velikom bratu kao ni svojoj Liderskoj ulozi u Regionu (proviđenje nam udelilo) uvek su krive neke ničim izazvane .....
Eto bre ove poplave, koji je krasni ovim rekama da nas ničim izazvano ometaju i 'oće bre da nas potope?!
Ne možemo mi sve a i ako možemo ima objektivnih razloga zbog kojih jednostavno nije za očekivati da se to baš tada i na vreme uradi. Valjda se zna kada treba da bude sneg, kada je red na poplave, sankcije itd.
Navalilo sve na nas ne može čovek na miru da makar
Provincija? Ne volim tu reč. Pre svega što se upotrebljava u pogrešnom kontekstu. Neko je podelio Srbiju na Beograd i njegove provincije, odnosno delove Srbije koje pripadaju Beogradu a ne Srbiji. Rim je imao svoje provincije, a Srbija ima prestonicu i unutrašnjost. Balaševiću zbog pesničke slobode mogu da oprostim Provincijalku, jer zamislite kakva bi pesma bila kada bi se zvala “Devojka iz unutrašnjosti“. Ne, ovde nije reč o pesničkim slobodama
(Htela sam stvarno malo da odmorim od svega ovoga, ali ja ne umem da se isključim pa to ti je.)
Otvoreno pismo,
Pomoćniku ministra kulture za medije Nataši Vučković, ministru unutrašnjih poslova Ivici Dačiću, ministarki pravde Snežani Malović, ministru za rad i socijalnu politiku Rasimu Ljajiću.
Ovo nije blog o tenisu!
Potukla se deca Čumeta i Limuna
Masovna tuča na koncertu Džeja Ramadanovskog u „Beogradskoj areni" u subotu, 29. maja 2010. počela