Slučaj ili ne, ali u ovoj halabuci videh da su na danasnji dan 8.02.1984.godine počele Olimpijske igre u Sarajevu. Sve ostalo prepuštam posetiocima Bloga!
Sarajevo 1984
Sarajevo je organizaciju zimske olimpijade dobilo u konkurenciji s japanskim Sapporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Göteborg. MOK se pri tome djelomično vodio političkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote - no glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima - održe u gradu koji je dotada obično bio vezivan za izbijanje prvog svjetskog rata.
"Tajkuni su ušli u tkivo države, političari rade za njih i kada se nađu elementi krivičnog dela, kreće hajka na one koji pravdu sprovode. Imam utisak
Reči iz naslova sa jedne strane, BetaDataFerrett sa druge su nekoliko reči kojima me britanski Economist podseća na nova komešanja koja donosi Web 3. Ovaj ferrett (? domaća lasica, potreban zoolog prevodilac!) je program koji manipuliše, petlja i postprocesira podatke o stanovništvu, dostupne preko weba, da bi građanstvu ponudio razne statističke i ostale derivate, a koji nudi američka vlada.
Meni ime programa budi vesele asocijacije (moja žena tvrdi da smo mi muškarci detinjasti do četrdeset i neke, a posle toga podetinjimo):
- Možda sam omašio u prevođenju, ali ferrett ima nekakve veze sa lasicama (weasel) - živuljkama koje su inspiracija za englesko: weasel words - lukavo korišćenje reči u ne baš najpoštenije i najmoralnije svrhe.
- Za lasice je karakterističan i weasel war dance - ratni ples lasica
(Teško je zamisliti grad kakav je bio Piščeslav – Iljf i Petrov)
Opština Junion (Union), jedna od 82 opštine države Misisipi, ima sedište u mirnom i uspavanom gradiću Nju Albani (New Albany) u severoistočnom delu države. Na internet prezentaciji ovog grada - fair and friendly city, kako ga zovu - se kaže da je teško na svetu pronaći ljubaznije domaćine od 7600 žitelja Nju Albanija. To je vredan
Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču
ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: "Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj." Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.
Setih se jedne priče o devojci sa malim narandžastim koferom, šćućurenoj u staničnoj čekaonici, koja je polako gubila nadu da će voz koji je čekala uopšte krenuti toga dana. Zamolila je čoveka koji je sedeo blizu nje da joj pričuva mesto, kako bi u obližnjem kiosku kupila kutiju biskvita. Već je osećala prve znake gladi. Saputnik joj ljubazno izađe u susret i ona se ubrzo
Naravno, ovo nije kraj spiska boraca protiv transparentnosti poslovanja. Ove nedelje je taj oslobodilački pokret dobio akadmski karakter: u isti koš sa taksistima i advokatima hitro su uskočili i uvaženi profesori državnih univerziteta. (Postoje još i njihovi duhovni uzori, ali o tome na kraju teksta.)
Tako su akademska zajednica i taksisti, kao onomad Don Kihot i Sančo Pansa, krenuli u svoj plemeniti pohod - ali ne na vetrenjače, već na fiskalne kase...
I sad 392 poslanika moraju da vrate lovu koju su uzeli od drzave, a