Na blogu s nazivom „Više se mre od slomljena srca", krkarova nervozna gošća napisa između poljubaca i dirljivih panegirika domaćinu da blog "smrdi", jer "tek kad si unutra, osetis sav smrad ovog mesta", pa još kako "ovde zavist hara", a blogere proglasi "polupismenim budalama", što je sasvim legitimno, jer svako ima pravo na svoje mišljenje:)
Međutim, Krkar joj zapuši usta, obrisa gnevni komentar brže od lakopotezng moderatora, što nije fer
Eh da... Kanada, Australija, Novi Zeland, Sjedinjene Americke Drzave, i ostale sile osovine (razumes ti mene) napunise se nasih ljudi, u sirem smislu te reci, negde tamo u prvoj polovini devedesetih. A i kasnije...
I sam sam se nasao u Englesku negde u to vreme. Nisam vise mogao da izdrzim to hoce-padne-nece-padne, gotov-je-nije-gotov, devize-devize, i sva ostala ogranicenja slobode i prateca sranja, koja su tada verovatno teze nego sto bi trebalo padala jednom 20 something hodacu ulicama Beograda...
E sad, u to vreme, polovinom devedesetih, nekako i internet pocinje da uveliko promalja svoju glavu i slavu, pa se doslo do toga da je svakojaka susa i musa (gde ukljucujem i sopstvenu malenkost) uzela sebi za pravo da maltretira druge u cyber prostoru svojim (ne)vidjenjem sveta (i veka), a narocito u slucaju navijanja i politike.
Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.
Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa
Sajam je turizma - parada kiča, uglavnom. Verovatno ima i da se rezerviše nešto povoljno, nisam tražio. primećujem da je seoski turizam slabo predstavljen.
Ali ne pišem ovo zbog turističkih aranžmana nego zbog vina. Uz sajam turizma održava se i izložba vina. Neinventivno i nemaštovito organizovana, dominiraju mešetari, prekupci, nakupci, prodavci magle, Trotteri bez duha i mašte... Ali - ima vina.
Ima svega, od najgoreg
Sa tim sumnjama i strahovima, morate oprezno ljudi moji. Čačkanje mečke vrlo lako može da postane stvarnost. E, tako i ja...Težak sam baksuz. Crk'o fridž! (Božemioprosti, liči mi na ono od pre nekoliko desetaka godina, kad je Pušenje reklo - crk'o maršal ! Puj, puj...) Strepim nedeljama, vidim da ne hladi dobro, i eto...
Pa, gde sada pred slavlja, kad s tv-a najavljuju uskoro proljeće u decembru, suncetizimskozubato, kad mi trebaš k'o lebac, makar i takav star, i sav erlav?!
Latim se pre neki dan da ga spremim i operem ranom zorom, jer će mi ovih dana trebati svaki kvadratni milimetar. Unutrašnjost mu njegovu ogromnu! Kad li...otvorih vrata, a iz njega me zapahne neka vrsta toplog fena, baš kao što je ovaj koji odjutros pirućka u Novom Sadu kad mu vreme nije, naelektriše me elektrostatički momeeeentalno, a da mi je neko bio blizu, ne iskre, već bi kao prskalice prskali u duetu. Proveravam lampice, kad ono - ni bau, ne svetli ništa, njente, nating, nada...(paz' ovo, sve na N)
red proleće B. i ja pravimo kontrolnu zdravstvenu "generalku". Obično krenemo od KKS, pa biohemija, lipidni status, i dr. jer ja hoću nakon zimskih gastro bahanalija i dijete koja usledi da saznam da li je moj spartanski izbor hrane doneo dobre rezultate. Već dve godine nervira me moj malo povećani holesterol, pa nastojim da ga svedem i "uđem u normalne vrednosti". Posle bahatog gastro ponašanja i zimskog ignorisanja te užasne i strašne reči - umerenost, vreme je za izvinjavanje sopstvenom telu.
Otvaranje Hristovog groba ekskluzivno je fotografisao National Geographic - a to je to pravo stekao svojom nesumnjivom reputacijom ali i popriličnom donacijom u fond za rekonstrukciju kapele nad grobom. NG je prvo posao ponudio mom prijatelju Duletu
Prvi pisani zakon na svetu, onaj Hamurabijev, o pivu kaže sledeće: „Pivo ne sme sadržati previše vode i ne
sme se prodavati po previsokoj ceni". Koristili su ga svi, a bilo je obavezan deo ishrane robova koji su gradili piramide. Postoji priča da je upravo pivo razlog prestanka nomadskog života kod ljudi. Ono je najstarije i najčešće korišćeno alkoholno piće na svetu....ima i mesa...
Ova godina totalno poludela. Iako global warming na obale gordog albiona treba da donese zahladjenje, jer ce navodno da ugasi golfsku struju, ove godine, negde od pocetka aprila, se konstantno przimo. Dobro, ne przimo se na 35 stepeni, ali Sunce nemilosrdno przi za engleske uslove. Citavih 21-22 stepena. Ovog proleca (u stvari "samo" do pre nedelju dana) kisa slabo i retko pada, povecerja su duga i lepa, obdanica traje do iza 22 casa 'ladno, i sta nam onda drugo preostaje nego da svakog vikenda, a bogami i po koji radni dan, bacamo rostilje, rostiljijade, i ostala gurmansko-mesnata