Ne volite pasulj!? Ni čorbast, ni gust, zapečen...sa rebarcima, slaninicom, kobasicom... ni klot... beli, žuti, šareni..? Ne možete ga jesti  tri dana?! Ne treba voleti pasulj, on voli nas, svojim mirisom  i ukusom, bogatsvom koje sadrži nudi nam priliku da se poboljšamo, izaziva osmeh, daje snagu...navodi nas na još...Prosto k’o pasulj.

    Znam, nećete doći ni na Pasuljijadu (subota, 4.jun, temerinsko Vašarište)!? Ko će da proba  350 kotlića i još onaj od 1000 litara!? Ne želite da se izvalite na temerinskom Vašaru, ma, tuda su gacali razni konji,

Unapred da napomenem da je ovo blog o vinu (vinima) iako ću u njemu obrazložiti još jedan razlog što jedva čekam izbore na kojima ću glasati za Gosn Grobara. A sve mi se nešto javlja da bi mogli da budu pre vremena, no otom potom.

Pozovu me moji drugovi O i K  koji otvaraju fini restoran u lepom delu Beograda da im sastavim vinsku kartu. Obojica su iskusni u poslu, radili po inostranstvu, vodili restorane u bar 5-6 zemalja, vratili

Vratimo se onom prijašnjem Ponteportònu.

Putem ste mogli obići Motovun, upoznati legendu o Velom Joži – pravednom divu opisanom u pripovijetci Vladimira Nazora ili možda na drugu stranu skrenuti za pitoreskni Oprtalj (slika desno).

Umjesto da skrećemo

       Ne, nisam bila u Norveškoj.
       Bila sam na Zlatiboru. I u Višegradu.

      Tamo mi je bilo kao u Norveškoj:)

Godine 1497. gospodar i kralj Portugala Manoel zvani Sretni odlučio prognati inovjerce iz svojega kraljevstva. Ta se suverenova naredba odnosila prije svega na brojnu i prosperitetnu židovsku zajednicu. Portugalcima Mojsijeve vjere pružene su dvije mogućnosti: primiti kršćanstvo ili otići. A nisu imali kuda. Ipak, mnogi su otišli. Drugi su se pokrstili a treći, najviše oni siromašniji, u strahu od nepoznatog ali i od kazne Božje, smislili su kompromisno rješenje.

a znam  da i ti želiš
da te napišem.

Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.

Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa

Da, ovu prvu rečenicu izgovorio je Isus za vreme poslednje večere na onaj Veliki četvrtak, a ovu drugu mogao je da doda, sudeći po istraživanjima braće Wansink, Craig i Brian.

Sigurno ste čuli za Ig-Nobel nagrade, nedavno je i Jeremija pisao o njima ( izvini Vojislave, stari nick mi bolje paše u ovom postu, he,he...). To su one koje se daju za istraživačke studije onima koji istražuju uticaj kantri muzike na samoubistva, zašto nema glavobolje u detlića, kako pacovi ne razlikuju japanski od dutch-a kad se oni govore unazad, i ob-la-di ob-la-da, life goes on. Ova braća kanda pretenduju da uđu na listu za dodelu.

 moj gost: drzura

Gljive...pečurke, gube(!) ; kod našeg naroda - takvog kakav on jeste - obično je riječ o gubama, koje, podrazumjeva se, treba izbjegavati, odnosno mačinjati se od njih, jer je nekada u susjednom selu, vele, nastradala cijela porodica, njih osmoro, a preživjela samo djevojčica od 5-6 godina, koja je učestvovala u branju i upravo ona ubacila u korpu samo režnjić Zelene pupavke (Amanita phaloides), ali kako je bila pospana samo je malo umočila hljebom u"toć" od izmiješanih gljiva u velikoj teći- bronzinu i pošla na spavanje...svih ostalih osmoro je umrlo u teškim mukama - priča ima raznoraznijeh!
Stoga, opet: Gljive, pečurke ili gube, svejedno, i jesu i nijesu b a u k !