Ovo je jedan krajnje nostalgičan i sentimentalan blog u kome, sem u ovom pasusu, nema ni pomena od rajfešlusa, nitni, ni čičak traka.
Ali, zato ima puno dugmića. Onih sa dve ili četiri rupice, najrazličitijih veličina, boja i oblika.
I puno setnih osmeha.
Nemo' posle da mi se neko žali kako ga/je nisam upozorila!
Meni ne bi bilo ni na kraj pameti da pišem ovaj tekst da slučajno, jutros, ne naleteh na njega.
gost autor: Stjepan Mimica
Ma ništa, samo neke fotke. Takoreći foto-blog.
Nemam fotoaparat, kabasto je to meni, a sem toga, tolike sam po kafanama i taksijima ostavljao, da sam već sasvim odustao. Imam samo tanušni mobilni za ćiju bi se kamericu jedva moglo reči "ipak nekakva". Vazda mi u džepu, vazda je iz džepa potežem, povazdan nešto snimam.
Snimam da ne zaboravim - mobilni mi k'o mentalna proteza, bez mobilnog, k'o bez pola mozga. Kad god ga negde zaboravim, setim se svoje učiteljice i njenog čuvenog "jednom ćeš, Stjepane, glavu da zaboraviš". Eto zašto sa šalama valja oprezno, svaka se kad-tad, bar na pola obistini.
Rokenrol u Zrenjaninu – šezdesete i sedamdesete
Gošća: OLIVERA SKOKO
U Narodnom muzeju Zrenjanin, 13. decembra 2010. godine s početkom u 19 časova otvara se izložba pod nazivom „Od Tihuane do Tetka Ane“ (Rokenrol u Zrenjaninu-šezdesete i sedamdesete). Ova neobična izložba je svojevrsni omaž jednom vremenu u jednom gradu, ali i svim ostalim gradovima koji su na sličan način proživeli svoje rokenrol priče: od toga kako je sve počelo, preko najznačajnijih rok-sastava, gde se igralo i kako se zabavljalo, šta se slušalo, šta se gledalo, od koga se učilo, koji časopisi su se čitali, kako se oblačilo, ko je gostovao, pa sve do gitarijada koje su se organizovale. Na izložbi će biti predstavljeni brojni instrumenti i muzička oprema (gitare, pojačala, bubnjevi...), radio aparati, magnetofoni, gramofoni, crno-beli televizori, džuboks-aparat Wurlitzer, vespa, ploče, plakati...
bila juče posle podne s nekim važnim i lepim iz osjeka i taj me podsetio na jedan drugi grad... na dva zapravo... sasvim među sobom različita
jedan grad lep kao san, u tom (sada mi zaista deluje kao san) gradu jedna kuća, nekad moja, na vr' brda i s pogledom na krovove i more, iza kuće šuma, a šuma od borova. iza šume od borova groblje - a lepo. beli mermer i meštrovićev mauzolej nekakvim račićima - važnoj familiji (srpskoj, a važno li je?) dubrovačkoj
taj grad, taj san, to je moj cavtat. oko one kuće bašta, velika sa terasama oleandara i smokvi,
( ili fotografija koja nikada nije napravljena )
Dugo nisam bila u gradu Tunisu. Zaželela sam se njegove beline, kuća sa ravnim krovovima, medine i suka, Bardo muzeja i mozaika, prizivanja mujezina na jutarnju molitvu sa Ben Ali džamije u Kartagini, brick a l'oeuf (recept dole). I stvorila se nova prilika.
Mada je pet godina od moje poslednje posete, grad je za neprepoznati. Nove četvrti, ulice uredne, a drvoredi po najboljem francuskom hortikulturnom uzusu dobro oblikovanih i potkresanih krošnji. Nove vile, blisteći bele petospratnice gradjene u arapskom stilu sa portalima, ovalnim prozorima, balkončićima
тик нуз Hayam седех на вечерњем курсу- малтешки за упорне блади форинере.делисмо наиме скамију.Hayam је египћанка, удата, имала тада 3 ком деце и 26 г живота.пре удаје се презивала Лазар.копткиња по вери. мој се +отац звао Лазар.то нас повезало.