'' Uprlo sunce u morsko dno,
ribe se znoje - biće zlo.
Au, čovječe, ala si kolosalan...''
Ministar obrane Republike Peščenica, Ljudina, gospodin Ševa.
Selo Gradac je na putu od Batočine ka Kragujevcu, i počinje od Jerininog brda na kom je bila tvrdjavica, grad, gradac po kome je ime dobilo. Mada, tu su ljudi živeli i mnogo pre omražene kćeri sevastokratora i gospodara Moreje, Irine Kantakuzine, u narodu zapisane kao Prokleta Jerina, jer je teškom mukom i kulukom plaćana njena gradnja odbrambene linije kojom je pokušavala da zaustavi sve brojnije nadiruće horde Turaka. Tu, baš pod krnjotinama njene tvrđave, na severozapadnoj strani gradačkog brda, prekoputa Erićke vodenice, otkriveno je stanište pećinskog čoveka još iz vremena paleolita i neolita, i u njemu ostaci pećinskog čoveka, mamuta i oruđa iz tog vremena. Ni po čemu drugom selo koje mi je majčevina nije uspelo da se upiše u istoriju, sve dok nije počela teška smutnja drugog rata.
KUNDAK BOŽE KAURINA
O njemu dugo nije bilo ni jednoga glasa.Poslednji su ga živog videle komšije već smeštene na karoseriju traktora Maće Kopača, kad su, četvrtog avgusta devdesetpete, uveče, krenuli u izbeglištvo.
Božo Kaurin je stajao kraj traktora i na pozive da mu se pomogne da se popne na karoseriju, odlučno je odbio, onako kako je on to znao i gde svaka rasprava i ubeđivanje postaju suvišni.
- Neću, rekao je.
- Njihova vojska će sutra biti tu, kazao mu je Maćo.
- Neka bude, što ću im ja. Imam 87 godina i nije me briga.
Ako samo jedan dan u godini posvetimo razumevanju katastrofe Vukovara bićemo bolji ljudi.
Vukovar je naša sramota, pečat i teret.
(Aleksandar Stošić)
Školski brod Galeb, nekada ponos naše mornarice i mesto istorijskih zbivanja, rđa u riječkom brodogradilištu "Viktor Lenac" čekajući neke bolje dane koji ko zna kada će doći.
Retka je glumica u istoriji filma koja je bila toliko krhka, ranjiva, senzualna i toliko željna ljubavi kao što je to Merilin Monro. Danas je godišnjica njene smrti.
Pol Doneli je rekao: Monro je čisti film.
Danas je 4. avgust, dan koji je bitan u mom životu, ali i dan koji je ušao u lični život svih Srba iz Krajine. To je dan koji je ušao u istoriju kao veliki dan nesreće srpske zajednice u Hrvatskoj. To je svakako dan o kome će se još razogovarati i koji ostaje ne samo nerazmršeni deo srpsko – hrvatske istorije, nego potreba da se te države, njihovi političari i njihove elite ozbiljno pogledaju u ogledalo. U to ogledalo će biti potrebno pogledati, ne da bi se reklo ko je lepši i veći, moralniji i više u pravu, nego da se kaže istina kao uslov da Srbi i Hrvati kao i drugi narodi
Audrey je jednom prilikom izjavila da ako ikada bude napisala knjigu o sebi da će je ovako započeti - Rođena sam 4. maja 1929. i tri nedelje kasnije sam umrla. Ovo je istina. Kada je imala samo tri nedelje dobila je težak slučaj velikog kašlja i srce joj je stalo. Njena majka koja je bila strogi sledbenik sekte hrišćanskih naučnika odbila je da pozove lekara i ćerku je oživela udarcima po guzi. Audreyin sin Sean kasnije je izjavljivao kako je taj događaj ostavio traga na čitav njen život, kao da joj je data druga šansa.
EDIT: Na molbu moderacije zaključano za komentare tokom izborne tišine. Otvara se u nedelju u 2000.
U mojoj zgradi živi 27 ljudi. Tako kaže Infostan i tako deli zajedničke troškove. Doduše, pred kraj 2016. umrla je baba S, uredno prijavljena, umrlica izvađena, ona sahranjena... ali Infostan je još vodi na spisku za zajedničku vodu. Ali pohvalno je da je konačno skinuo sa spiska komšinicu Đ koja je umrla 2015.