I Federara, i pravdu, i balet, i umetničko klizanje, i Branka Miljkovića i još mnogo štošta jednostavnog i običnog. A sada je više nema.
Ја се дивим мојој тетки Лији зато што је одличан човек.
Nedelja i nema ga.
Dorcol, devedesete, kriza, sankcije, kasnije i bombardovaanje.
Tih devedesetih se pojavio dečko sa ulice, neko ko je povezao umetnost, život i lepotu.
Dorćol neće biti isti, muzika neće biti ista, ništa neće biti isto.
Eh, te devedesete.....
Počivaj u miru.
ali ne nestaje
Raslo mi je badem drvo
tanko visoko,
tanko visoko.
Pod njim leži hajduk Veljko
s lepom devojkom,
s lepom devojkom.
Daklem, Veljkiša ispodBademuje s lepom devojkom, dok se Čučuk Stana lomata s Turcima. Ili je to bilo pre Stane?
Hebeš pesmu iako je diljem Krajine a i šire, bilo poznato da je Veljkan ženskaroš, priča kazuje da je hrabra i srčana, energična i neustrašiva, Čučuk Stana rame uz rame s Hajduk Veljkom branila Negotin od Turaka i u tim borbama zadobila čak četiri rane. Puška za nju
When the Saints Go Marchin` in!
Jedan od najpoznatijih lekara Bugarske i protivnik medijske korona pandemije dr. Emil Iliev je 23 godine trošio svoju energiju i zarađen novac u svojoj privatnoj klinici na organizaciju sjajnog Internacionalnog Bansko džez festivala.
Dole u selu, u Badnjevcu, s druge strane Lepenice, moji brat i snajka imaju prodavnicu. U njoj ima svega, od eksera preko kuhinjskih potrepština, alata, baštenskih kanti i semena, burića i meni nepoznatih predmeta, do armatura za beton. Tu, na ulasku u magacin, stoji i mušemom pokriven sto, tri stolice, i rezervna medju gajbama i kutijama, za rođake, prijatelje i komšije, koji imaju vremena za kafu, žuti sok, hladovinu i razgovor. Baš odatle mi je nedavno upućen telefonski poziv. Snajka Milica se prvo raspitala za moje zdravlje, a onda uz silno izvinjavanje mi saopštila da njena prijateljica jako želi da me upozna, da ne bi da se nameće, da eto ako bih ja htela, ona je isto poreklom iz Badnjevca, baš bi volela...Naravno da sam rekla da naravno, za svaki slučaj samo upitavši kako se ona zove, jer u selu se nikad ne zna, može da se desi i da mi je rod osoba koja za mene pita. Odgovor je glasio:
- Rada, Blagojeva ćerka, od Božića, Radmila, unuka popa Andre Božića.
Božići su inače brojna i cenjena seoska porodica, ali kraj objašnjenja me je naterao da odmah odem u pomenutu prodavnicu, sednem za mušemski sto, dobijem kafu i upoznam unuku čuvenog protojereja Andreje Božića, koga je ceo Badnjevac jednostavno zvao »pop Andra« i koga je ljudsko zlo, u obliku ljotićevca Marisava Petrovića, upisalo u istoriju crnog oktobarskog dana 1941. godine.