Aranđelovdan prošle godine je, bez dileme, najsrećniji dan u mom životu. Ne zato što sam se tada registrovao na blog b92, naravno :-). O razlogu sreće nekom drugom prilikom. Dugačka je priča, ali obećavam da ću je ispričati.
Na blog sam se registrovao isključivo da bih podržao Krugolinu i njenu borbu za bolje uslove u porodilištima. A kad sam se već registrovao... počeo sam da komentarišem, čak i da pišem. A pisao nisam 15 godina. Oko mesec dana pre registracije na blog uspeo sam da se rešim zavisnosti od cigara, pa sam ostavio prostora za novu zavisnost - blogovanje.
Povremeno kad nemam vremena ili ideja za pisanje ja se šunjam po tuđim blogovima. Na jednom od njih našao sam interesantnu temu. Kako Google dovršava (auto complete) zpočeta pitanja na srpskom jeziku. Hvala Istoku Pavloviću što je izvršio istraživanje za nas i došao do zaključka da "u ovoj zemlji živi jako puno interesantnih i zanimljivih ljudi. Neke od tih ljudi bi baš voleo da upoznam i popričam sa njima, a neke bih rado izbegavao."
Ukucajte u Google "da li je" i google će da vam pomogne ovako
with the Extremely Inefficient Weapon
Poštovani blogeri
- iskreno dirnut pažnjom blogera AO koji je ponudio da kod njega mogu da objavim svoj tekst
a
"...velikodušan rođače
raspolagati tuđom mukom
nije mala zajebancija..."
."Tko to tamo pjeva"....Džoni...
Rat je bio, nad glavama, meni se svet ljuljao, pod nogama: prethodnog proleća učio sam o Evropi spremajući se za prijemni na Arhitektonskom u Beogradu, čitao sam kao nikada pre i nikada kasnije, svašta, Nemce, Francuze, Engleze, enciklopedije, istorije... A oni su mi leteli nad glavama. Mlad sam bio, tek saznao da to, nešto, jesam, rekao mi jedan Peća, i sav taj divni svet i civilizacija, i Unija, odjednom su prestali da imaju smisla.
A taman sam prešao preko ranih 90-ih, taman zaboravio, razumeo, podelio i oprostio i kao: hajdemo sada sve ispočetka, konačno smo sazreli... jea rajt. U mojim knjigama sam živeo. Jer onda, oni nad glavama, a moja glava ne zna gde bi. I tada mi pod ruku naiđe Molitva, i nekako, ne znam što i kako, sav se sredim, ne jedim, jasno mi sve. A od cele knjige, podeljene u dve, ostala mi je samo ta rečenica sa vrha, pored osećaja. Nije tačan citat, ne sećam se ni scene cele, ni imena, ali...
Povodom 65. godišnjice oslobođenja Beograda, drug Ždanov obišao je izložbu 50. Oktobarskog salona
- igrokaz -
Nalazeći se u radnoj i prijateljskoj poseti našim mislima i delima, drug Ždanov je našao vremena da u pratnji kulturnih i javnih poslenika obiđe najeminentniju ovdašnju izložbu umetničkog stvaralaštva. Tom prilikom drug Ždanov se zadržao u kraćem razgovoru sa organizatorima, umetnicima i posetiocima. Već u predvorju gornjeg sprata, drug Ždanov je zapazio rad Šure Durića Portretno društvo: -