-You know what?
- What?
- I love you.
- I know.
- Kiss me, as only you can.
- Oh, you Devil... Oh, get away!
Bilo je to, sine moj, nekada davno, pradavno, u jednoj zemlji iza mnogo mora i planina.
..... ili kako bi rek`o Ljuba Moljac ˝ nastavljam se˝
" Ljubav ima
puno vrata
pa se svak
za kvaku hvata"
Galska koka Balkanskom petlu....
I
... dočekajmo ga spremni :-)
Pričaju ljudi da se tog 30-tog aprila kada su se prvi NATO projektili sručili na Savski venac na velelepno modernističko zdanje Generalštaba u Beogradu (1) (izgrađeno 1956. godine) da se praški đak, srpski arhitekta, urbani planer I profesor Nikola Dobrović (1897-1967) slatko nasmejao. Da se razumemo, nikako mu nije bilo svejedno; bilo mu je žao sirotih ljudi koji su ginuli tokom bombardovanja prestonice ali razmišljanje o devastaciji svog čuvenog kompleksa za čije oblikovno komponovanje je našao inspiraciju u kanjonu Sutjeske, navelo ga je na iskren smeh. Dok se još uvek na Zemlji spuštao gusti oblak prašine u ulici Kneza Miloša, krhotine stakla zasipale okolne objekte, na spratovima gorela vatra, sedeo je prof. Dobrović u svojoj kućici na nebu, u bogatoj biblioteci, okružen brižljivo probranim delima, knjigama koje je praktično sakupljao tokom celog svog radnog veka, prelistavao svoju privatnu prepisku uz umiljate zvuke melanholične balade "Zbogom Frenk Lojd Rajte" („So Long, Frank Lloyd Wright") Pol Simona i Art Garfankla.
Pa...kako vam se čini?
trougao je mnogougao sa najmanjim brojem stranica. tako kazu. sto manje to jednostavnije. tako kazu. stoga cu ja pokusati da opisem "danasnji politicki prostor" posmatrajuci ga iz 3 tacke. ignorisem 4 noge sve 4 krute i ostajem na prostoru unutrasnje politike.
tri vesti koje izdvajam su dole.
prva najavljuje pocetak cirkusa oko jedne lepe i normalne stvari: dogovora oko toga kako zelimo da izgleda nase drustvo. druga je beskrupulozno "moralno" politikanstvo. trece je konkretno obecanje koje visi u vazduhu.