There are two reasons for this. The first is that, having done what I do over a considerable time, I have become adept at it. But another reason is that it is more acceptable from a societal point of view to establish continuity and therefore predictability in my persona.
* prizvuk tabloidnosti je nameran
Ne znam da li je sličnih primera bilo i ranije, ali, evo, desilo se sada: „Kurir" 3. juna objavljuje članak, najozbiljnije naslovljen Hrvatska podvala: Za srpsku decu škart kremić!, na temu o kojoj je tekst „Podravkina" škart „Lino lada" za decu Balkana 30/31. maja objavljen na Blogu B92, čak uz korišćenje istih ključnih reči (koje su u blogu pomenute u ironično-šaljivom kontekstu, mada ne bez povoda), i iz naslova i iz teksta.
Da podsetim: Policija RS je tokom protivdiverzionog pregleda 8. januara 2012. u novinarskoj loži iznad južne tribine u hali "Borik" pronašla torbu u kojoj se nalazila veća količina oružja i eksploziv. Naoružanje je otkriveno dan pre svečanosti kojoj su prisustvovali naviši zvaničnici RS i Srbije. Posle pronalaska oružja, jedan od zaposlenih u "Boriku", Božidar Stanišljević, predao se policiji i priznao da je on uneo oružje u dvoranu, nakon čega je uhapšen. Stanišljević je osumnjičen za terorizam i predat je u nadležnost Suda BiH, koji mu je odredio pritvor.
gosti autori: gorštak i stefan.hauzer
Ovo je blog o pričama/legendama kako prići, upecati i zbariti ribu. Poželjno je da se uključe pecaroši, ali i ribe. Svi koji znaju ribolovačke priče su dobrodošli. Najbolje su one u prvom licu jednine, ali i one koje vam je prepričala zaovina komšinica o momku njene sestre od strica uz napomenu da ne kažete nikome.
Da! Napomena: ovo nije blog o kečigama! ovo je experiment u blogovanju!