U stvarnom svetu ne postoje nikakvi likovi. Ne postoje ni događaji. To ne znači da je stvaran svet jedna beskrajna praznina. Znači da je jedan neverovatan sistem priča u koji proizvoljno projektujemo likove i događaje, kao kakve komentare Roršarhovih mrlja ili sazvežđa. Grupe zvezda su tamo gore, pa su tamo gore, ali sazvežđe je priča unutar našeg uma, ono ne postoji u stvarnom svetu. Po sličnom ključu razlika između svakog ponaosob i ostatka stvarnog sveta je samo ideja. Ne postoji zapravo razlika. Pripovedanje je suština sličnosti. Paradoksalno, da bi se pričala priča, mora se s namerom zaćutati. Valja se izolovati od svih priča koje se već neprekidno odvijaju unutar lobanja. Većina nas kompulzivno razvija nekakve priče svakog dana, tako reći priča samom sebi. Oni koji se drznu da takve priče pričaju naglas dobijaju naznake ludaka ili luđakinja. Jasno je da ako non-stop pričamo, čak i u sebi, ne možemo čuti šta drugi imaju da kažu. Na istom tragu prestajemo da razumemo i sopstvena kazivanja koja postaju zagušena i preglasana novijim i najnovijim narativima. Tako prestajemo da mislimo o priči i počinjemo da mislimo samo o pričanju. U neku ruku gubimo kontakt sa stvarnim svetom.
 
 
 

Iako je sunce, iako je toplo

neki nose jakne

neki su za Ruse

neki su za buba-švabe jer živa bića ne treba da trpe

neki se jebu u dupe i to je sasvim u redu

nekima je Dejan Mijač pokvaren odvijač

 

 
2011-01-07 12:31:49

Ending the Crisis

Chris Farmer RSS / 07.01.2011. u 13:31

I have had just about enough.

We have now drifted into the third year of GFC (that is the Global Financial Crisis and specifically NOT Going For Coffee) and everyone is STILL nay-saying the economy and waxing gloomy about the prospects for this year.

What do you think for this year? Do you see any signs of improvement? Do you think we are out of it? Do you think it will continue? In the questions we should see the answers. The point is that nobody really knows, and everyone seems to be turning to friend, neighbor, family member, and random guy on the street waiting for the light to change to see if the light will really be changing or not.

 
2008-08-09 02:30:55

Ep o ljudu radovanu

NNN RSS / 09.08.2008. u 03:30

Књигу пише зли Трибунал-(Х)ага:
"Рашо крив си крвави ти зуби!"
Кад је Раши књига допанула,
Књигу чита горке сузе рони
"Ђе ме шаље од моје фотеље?
Ђе ћу бјежат` из земље Србије?
Нећу бјежат` из свијете земље,
Цара Лазе и пресветог Саве.
Но ћу бјежат горе у планину,
као што је бабо отлен дош`о!"

Оде Рашо горе

 
2023-01-03 15:21:49

Vrt sa stazama što se ne račvaju

mikele9 RSS / 03.01.2023. u 16:21

Onaj koji se upušta u neki svirep poduhvat mora zamišljati da ga je već ostvario, mora sebi nametnuti budućnost isto onako neopozivu kao što je i prošlost. H.L. Borhes

Savetovano mu je da uvek skreće levo, bio je uobičajeni postupak za otkrivanje središta nekog lavirinta. Bio je praunuk onog Ts'ui Pena koji se odrekao položaja upravnika Junana da bi napisao roman i da bi sagradio lavirint u kome će se svi ljudi izgubiti. Trinaest godina je vredno radio dok ga ruka jednog stranca nije usmrtila a lavirint niko nije pronašao.

Doktor i njegov prisni prijatelj

 
2021-08-29 20:28:53

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (8/11)

horheakimov RSS / 29.08.2021. u 21:28

kada sam bila šizofreničarka

ne ne ne veruj u idole i ne gutaj Midole


            Bila sam jednom u jednoj biblioteci, možda u Narodnoj, ne sećam se, spremala sam filozofiju nauke ili logički empirizam, i dok sam čekala da naručenu knjigu iznese lift, opet sam se nekako, reklo bi se, pod uticajem nazovi sinhroniciteta, susrela sa knjigom, koja je isto čekala lift, ili u njenom slučaju tačnije, drop, koja se prosto zvala ŠIZOFRENIJA. Kaže prvi red, pamtim kao da sad čitam, tipični šizofrenik živi u svetu sumračne imaginacije, marginalizovan od strane društva, nesposoban da se uklopi u grupu, zatečen na ivici realnosti, zadovoljen prostim plutanjem u autoprojektovanom sistemu vrednosti… Podigla sam se na prste i poskočila, kao Arhimed, iz kade apsolventskog roka, i umesto EUREKA, uzviknula, TO JE TO, sada razumem (taj deo sam samo pomislila).

 

 
2016-10-21 20:11:51

MEJD IN ČAJNA SVE SEM KLAJNA

horheakimov RSS / 21.10.2016. u 21:11

Volim kblo 70 Yu Biznis Centar
odatle uvek odem kući sretan
bilo da je u pitanju električna četka
ili japanska lepeza
sve što imam imam od Kineza

Roze i zeleno odelo Deda Mraza
za hodnik i kupatilo poliester staza
svetla za biciklu i papuče na štiklu
torba mi je puna puca kao Linas Kleiza
nakrcana stvarima što ima kod Kineza


 

Izuzetno ne podnosim zadrte i ograničene, zadrte koji trte ograničene, varničenje, vatromete i petarde, šut za tri poena Ratka Varde, Tantum Verde, verande i gluperde, kao i glupandere, ne podnosim komplet plišane trenerke i mede u tonu, ronilačka odela i skafandere, bandere u A, TENT B, dalekovode iznad krovova, zapušene odvode i oluke, pomen rovova, bruke, jauke, muke i okuke, ljude univerzalne struke, univerzalni lepak i samolepljive pauke koji su namereni da nekog uplaše osim ako su zalepljeni na unutrašnjem dnu čaše, tako da se ne vide od pića

 
2014-11-28 02:05:41

Biciklom oko sveta -- Balkane moj , 1. deo

Snezana Radojicic RSS / 28.11.2014. u 03:05

Dok sam bila u Srbiji i u susedstvu, nisam stizala da pišem. Svakoga dana sam putovala,

uglavnom biciklom a kasnije malo i autobusom, gotovo svake večeri sam imala tribine,

a pre i nakon njih susrete sa starim i novim prijateljima. Na kraju dana, kada bismo se moji

domaćini i ja razdvojili, umesto na spavanje, sedala sam za kompjuter i odgovarala: na mejlove,

 poruke, davala intrevjue... Tako se za tri meseca skupilo materijala i materijala za najmanje

jedan podebeli roman. Koji ću možda napisati, jednog dana. A nakupilo se i teškog umora.

Za tri meseca na Balkanu fizički i psihički sam se iscrpela više nego za tri godine pedalirajući

kojekuda po svetu.

 
2017-04-27 12:55:19

BUNAR SUDBINE U PATNJI ZA KOFOM ŽIVE

horheakimov RSS / 27.04.2017. u 13:55

Dah, izlupan palicom, držim u rukama, mito za život, držim u rukama točak sudbine, istrošen vremenom, točkić otpao sa kofera, uhvaćen u laži, tačnoj kao tač

            Mesec je kriv za sve, i njegove smene, gule sa mene, čekanje i htenje, zurim u prazno, želim da se davim, kao leptir da se spržim, nad vrelom površinom, u fonu, dišem u balonu, na izdisaju sam kao kočnice školskog autobusa na samom vrhu nizbrdice, mašem rukama, sebi iznutra, nisam video karte, mape, rukama sam prekrio lice, pogledom tražim svoje oči, reči poslednje koje okupljam oko sebe kao dečicu, kao hrpu lascivnih fotografija, tri poznate žene, bačenih u bunar

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana