Pera Živanović
...tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU ...
Пише: Александар Петровић
Да ли сањарите? Да ли су вам блиски сањари, луталице, они којима је само срце веран пратилац?
Комад, под називом Сањарење, вероватно је најпознатије и најомиљеније дело Роберта Шумана (Robert Schumann, 1810-1856), великана музичког романтизма. То је
Naravno da je cilj flotile bio da razbije blokadu. Naravno da je Martin Luter King provocirao civilne vlasti juga da bi razbio segregaciju. Naravno da je Solidarnost koristila radnička prava kao pretekst da razbije od Sovjeta nametnuti komunizam.
Ovaj tekst M.J. Rozenberga sam prvo pročitao na Hafington postu. "Alal vera," pomislih i stavih ga u bookmarkse. Onda videh status mog FB prijatelja Tonija Kerona koji je kopirao gornji pasus uz reči: My man MJ cuts to the quick on the Gaza flotilla, i odlučim da prevedem tekst. UzTonijevu pomoć sam došao u kontakt sa M.J. Rozenbergom. Mr Rozenberg mi je ljubazno dozvolio da objavim njegov tekst.
M.J. Rozenberg je Senior Foreign Policy Fellow u Media Matters Action Network. Prethodno je 15 godina radio na Kapitol hilu za nekoliko članova Kongresa i Senata Demokratske partije. Takođe je bio postavljen od strane Klintona u USAID. U ranim osamdesetim on je bio urednik AIPAC-ovog nedeljnog biltena Near East Report. Od 1998. do 2009. je bio director of policy u Israel Policy Forum.
dok pokušavam da pišem o (ne)legalnim izborima u južnoj srpskoj pokrajini a ne da mi se, pala sam u napas' da čitam... i gledam neka brda kroz prozor, na jugu koji je od severa toliko daleko da ljudi nemaju pojma ni da su neki izbori, a kamoli ko se kandidovao.čuli su za "incidente" na mostu na ibru i kada se sinoć u centru gračanice začula neka sirena, škripanje guma, galama i pucanj - izašli su na ulicu u strahu da nije "opet nešto..." (nije bilo ništa, neki se zakačili)
Robert Fisk, dopisnik Indipendenta sa Bliskog istoka, je govorio na petom godišnjem forumu Al Džazire, 23. maja. Ovo je tekst njegovog govora.
Moć i mediji nije stvar prijatnih odnosa između novinara i političkih vođa, između urednika i predsednika (plural, prim. prev.). Nije samo o parazitsko-osmotskom odnosu između navodno časnih reportera i neksusa moći koji vlada između Bele kuće, stejt dipartmenta i Pentagona, između Dauning strita, forin ofisa i ministarstva odbrane. U zapadnjačkom kontekstu, moć i mediji su stvar reči - i upotrebe reči.
Radi se o semantici.
I posle platana - platan
M.Bulatović - 28.05.2010. - 02:10 (24sata)
Sadnja novih platana u Bulevaru kralja Aleksandra počeće u oktobru i na istim mestima gde je u februaru posečen stari drvored biće zasađeno 415 sadnica visine 10 metara. Sa starim stablima koja su preživela „seču" u Bulevaru će ukupno biti 483 platana - 60 više od starog drvoreda.
Povodom posete Harisa Silajdžića Borisu Tadiću, profesor etike Đ. Morđević je sa pridikaonice Peščanika apelovao na M. Nećkovića da posreduje u pogađanju srpske i bošnjačke političke elite oko dizajniranja traume, a ne samo oko pravičnije podele profita od genocida u Srebrenici. Nećković se prevrtao i prevrtao u krevetu, pekla ga je i pridika i narudžba. Poput mesečara, ustao je noćas i zapisao sledeće porušne redove:
PROLOG U SREBRENICI
Srebrenice,
reči,
rečenice!
Iza
Ako je vjerovati onoj “koliko jezika znas toliko vredis” poslje politicki korektne balkanizacije jednog jezika, mi iz bivse Jugoslavije danas zaista vredimo mnogo. Ipak ovo nije politicka prica o jeziku, stoga ne mjenjajte kanal, tj. blog. Ovo je prica o recima koje nas spajaju sa kojeg god da smo kontinenta i koji god jezik da koristimo. Ovo je prica o putovanju reci kroz vreme, kroz razlicite narode, i njihove obicaje. Ovo je prica o recima koje spajaju razlicite jezike.
Dame i gospodo, moj gost i nas blogokolega
Šta drugi pišu....
gost autor: Nenad POLIMAC (za Globus)
Izbor filmova iz SFR Jugoslavije, snimljenih od 1955. do 1990., što će se prikazati na ovogodišnjem Festivalu subverzivnog filma u Zagrebu, ponovno je potaknuo mistifikacije o kinematografiji bivše države kao uzoru.
Gost autor: mr Dragana Ćorić
Pre neki dan sam razgovarala sa kolegama - o poslu, naravno. Da bi neko bio primljen u zvanje asistenta ili saradnika u nastavi, treba da ima visok prosek ocena ostvaren tokom studija i da je u redovnom roku, dakle, bez obnavljanja godina studija, završio fakultet. Poenta tog našeg razgovora je bila sledeća: džaba svih sjajnih ocena ako ti ne znaš da preneseš svoje znanje.
Džaba desetke ako nisi, tako da kažem, maštovit da zaintrigiraš studente, da ih navedes da te slušaju, da spremaju sa nešto više volje tvoj predmet. Džaba.
Usred tog razgovora, stiže mi sms: "Nastavnik geografije, koji je predavao u dve novosadske osnovne škole je osumnjičen za bludne radnje nad svojim učenicima, dečacima 7. i 8. razred."
Nije me skoro neka vest ovako potresla (a da se odnosi na školstvo, odmah da se razumemo), kao ova. Lično sam se osetila prvo uplašenom kao roditelj deteta koje na jesen kreće u školu, zatim zgroženo kao aktivista organizacije koja se bavi promocijom roditeljstva, i na kraju ponižena kao nastavnik.