Gost autor: Gospođa Klara
Osvanuće i taj dan, jednog dana, kad se završe ovi dani. Ponavljanje iste reči u jednoj rečenici je u funkciji insistiranja na činjenici da vreme kao dimenzija dostupna našoj percepciji i dalje postoji, iako se nekako čudno zakrivilo, ušlo samo u sebe i pretvorilo u niz jedinica koje se ne nižu sukcesivno, već su se sabile u jednu tačku, jedan beskonačni dan tokom kojeg jedino imamo pravo na rutinu, kako u razmišljanju, tako i u... hm... aktivnostima.
Nego, da skratim uvod koji će da zaglavi ili u metafizici ili u kvantnoj fizici, i da postavim pitanje.
""
It's Time!
Ne znam kako vi, ali ja se nekako slatko sa zebnjom radujem ovogodisnjem Wimbledonu. Kazu kako u istoriji tenisa nije postojala ovako dominantna trojka. Ne znam, ne bih ja to bas tako formulisala...
Nesumnjivo je da Federer taj kome u dobroj meri treba da zahvalimo sto su Nadal i Djokovic postali veliki igraci. Koliko samo covek sebe treba da gura da bi dostigao takvu velicinu. A Fedeks je bio Gromada! Jedini njegov problem je u tome sto ga je vremenom mladjani dvojac ne samo dostigao, vec i prestigao.
Na stranu licna averzija prema Federeru, ali fakat je da taj covek odavno ne moze da parira najboljem, bilo da govorim o periodu u kom je Nadal drzao celnu poziciju ili od kako je Djokovic resio da pobedi sebe i konacno krene da radi ono za sta ga je majka rodila.
Šešelj u koži, dolazi mi Šešelj,
Šešelj u krznu, dolazi mi Šešelj,
Mislim na mladost, i mislim na trud,
Mislim na Zemun, na metak, i sud.
Vidi da nije možda stig'o Šešelj,
Traži i naći ćeš u meni trulu vlast,
Gore u meni je bujica reči,
Dole u meni je Ukrajina...
Gost autor (gošća autorka): Taube
Ima nešto gnjilo u zemlji Srbiji.
Nešto ima buđavo u zemlji srpskoj.
Postoji nešto natrulo u zemlji Srba.
Nešto postoji raspadnuto u Srbima ma gde oni živeli i kojim se novim ili starim ideološkim profilima priklanjali.
Nešto je tu crvljivo i kod ’ nacionalista
Igor to nije zaslužio. Naprosto nije imao kad. Tek se rodio. Nijedno dete ne zaslužuje da se nađe u centru pažnje ostrašćenih komentara. Kao svako dete, Igor samim svojim rođenjem zaslužuje šansu za pristojan i ispunjen život. To je njegovo univerzalno pravo, bez obzira na njegov pol, boju kože, poreklo. Ostavimo zato Igora.
Pred kraj partijskog sastanka u Mađarskoj.
Predsedavajući:
- Ima li pitanja?
Javlja se Pišta:
- Imam ja jedno.
- Izvoli druže Pišta.
- Hteo bih da znam zašto vagoni odlaze puni u SSSR a vraćaju se prazni.
- Druže Pišta, o tome ćemo na narednom sastanku.
Sledeći put, opet na istom mestu.
Predsedavajući:
- Ima li pitanja ?
Šandor:
- Imam ja dva. Zašto vagoni odlaze puni u SSSR i vraćaju se prazni i gde je Pišta?