Za ljubitelje Sage - da ne omanemo cetvrtak.
Gledajući tu veliku, kamenu zgradu koja nije imala odbrambenih bedema, Kju izjavi kako je celi ovaj pohod budalaština, jer je desetak njegovih saplemenika moglo noću da upadne u nju, pobije sve nasilnike i ujutru je preda zakonitom vlasniku. Stari vitez odvrati da to ne bi bilo časno i kako mora dobiti zamak na isti način kao što ga je uzurpator i zauzeo.
Vilin-princ potom predloži da naprave klasičan napad na utvrđenje, jer ova kamena kuća nije imala nikakve šanse da pruži neki ozbiljan otpor napadačima. Ali, vojvoda Godfrid nije želeo da ruši sopstvenu imovinu.
Iako ovih dana bas ne stizem do kompa, ne smem da preskocim cetvrtak. ;)
Gost autor: Ivana Vasiljević
Volim da u mojoj učionici sija sunce!, kaže Ivana,
a ja kažem da hoću da se vratim nekoliko godina unazad i da Ivana bude moja učiteljica.:)
Škola in vivo = Hugs for free
Haim Žino, vaspitač i nastavnik, potvrdio je: Došao sam do zastrašujućeg zaključka. Ja sam odlučujući element u učionici. Moj pristup stvara atmosferu. Moje raspoloženje određuje kakvo će toga dana biti vreme. Kao nastavnik, posedujem strahovitu moć da dečji život učinim bednim ili veselim. Mogu da budem instrument mučenja ili inspiracije. Mogu da ponizim ili razvedrim, povredim ili izlečim. U svim situacijama, moj stav određuje da li će se neka kriza proširiti ili smanjiti…
Gost autor: srdjazlopogledja
Саобраћај и клозет представљају два, може се рећи, органски везана проблема. Верујем да не постоји човек на овој планети, који није осетио важност саобраћаја при нужди. Наиме, у том тренутку, у највећој фрци, свако разуме важност удаљености, брзине и капацитета. Мушкарци имају додатан увид у погледу различитих решења која задовољавају потребе, те из тог угла разумеју и предност разноврсности.
Ето, овај увод квалификује све за размишљање и расправу о саобраћају, а поред тога, ослања се на монументално дело „Клозетско питање" и даје један додатан осврт у решавању тог, основног проблема.
moja gošća : kaolavanda
Ovu priču sam počinjala da pišem na sedam načina. Svaki je bio najobičnije sranje... što ne znači da ovaj to nije, samo sam ipak morala da se odlučim za jedan.
Lepo sam zamoljena da napišem priču uz svu slobodu ovog sveta. Bez „tajm limita".
Sledi Milovanov tekst.
********************
ICT obrazovanje je u ovogodišnjoj raspodeli dobro prošlo - upisano je 5.483 brucoša. Ovaj broj je značajno veći od onog koliko je sada potrebno domaćem tržištu radne snage, ali budući ICT stručnjaci svoje rešenje vide uključivanjem u međunarodnu podelu rada. Srpska ICT industrija je ostvarila izvoz informatičkih i računarskih usluga vredan više od 150 miliona evra u 2011. godini, što je skoro tri puta više nego 2007. godine, a za dalji rast biće važan svaki novi ICT stručnjak.
ZATOČNIK
Jednog jutra Un, koja je prva ustala, primeti čudnu užurbanost u Mag- Melu. Odmah se pope nazad da o tome obavesti Kjua i Friju koji su još uvek spavali. Njena ljubavnica samo okrenu na drugu stranu, a vilin-princ joj reče kako bi ih Haldir već obavestio da je zapretila bilo kakva opasnost. Zatim se i on okrenu od nje, zagrli Friju i čvrsto zaspa.
Čudna je bila ta stvar sa vilinskim snom. Mogli su mesecima ostati budni, ili imati tolilo lak san da bi ih iz njega trgla i mačka koja se prikrada, ali su mogli mirno spavati i usred najveće larme ako bi bili raspoloženi za to. Na žalost, Un još nije bila ovladala tim vilinskim moćima. Zato ode da potraži decu koja su to jutro samo na brzinu smazala doručak i otišla da jurcaju negde napolju. U bilo kakvoj neobičnoj situaciji najbolje je bilo znati gde se nalaze kako bi ih brže mogla okupiti.
Tekst koji sledi nije napisao Radoje Veliki Domanović.
Ako nađete bilo kakvu sličnost sa gore pomenutim nenadmašnim satiričarem i majstorom opisa stvarnosti, znajte da to nije nimalo slučajno.
Ne poznajem, naime, nijednog blogera koji se rodio ili koji živi bliže legerdanom Ovsištu od mog blogokolege koji se predstavlja kao gedza.73.
Ovo je njegov tekst a ja sam malo ljubomoran što ne uspevam da napišem ništa slično:
Pao sistem
Srbi snivaju. Ni manje, ni više od drugih naroda. Možda imaju drugačije snove? Ko bi ga znao.
Pažnju mi je privukao današnji tvit Karleuše:
Ubrzo se pojavio na tviteru i link ka njenom tekstu koji sam odlučio da prenesem.
Zorana Djindjica sam upoznala malo pre nego sto je postao gradonacelnik Beograda. Vracala sam se iz Minhena, mrtva umorna i nesrecna. Sve sto sam zaradila, spucala sam na gomilu cipela i biznis kartu do Beograda. U torbi nisam imala vise ni cvonjak. Dete kreten. Kao i uvek, avion je bio pun pevaca koji nisu hteli da mi kazu ZDRAVO. Doduse, i tad sam, kao i sad, delovala kao da cu odgristi glavu svakom ko mi pridje. Ko se usudi. Prkosno sam gledala kako provejavaju pored mene, same u tom "biznisu"...to mi je tad znacilo...valjda da im nekako "vratim" za sve...sta god to bilo. Nikad me nisu voleli. Ti neki pevaci talibanskih imena, i talibanskog stajlinga. I taman kad se zaculo BOARDING COMPLETED, u avion je usao Zoran Djindjic.
U savrsenom odelu, savrseno zgodan i savrsenog osmeha.
On je bio 1A a ja 1B. Samo mi.
Stefan Basarić