Tekst napisala fantomatsicna
Dva puta godišnje kad prelazimo iz toplih u hladna godišnja doba i obrnuto, ja evo vodim borbu i akciju za SVRATIŠTE. Sigurna sam daje ono dobro poznato velikom broju redovnih posetilaca Bloga, jer se o njemu redovno i često piše.
Sam naslov već tačno govori šta vam je činiti..
Piše: Aleksandra Cimpl
Bila sam u Podgorici. Tri dana. Nebo je sve vreme bilo tmurno, ne od oblaka, već od silnih požara koji su ove godine nezaustavivo napadali šume oko crnogorske prestonice. Tmurna vrućina me podseti na ljute arapske zemlje u vreme pustinjskih vetrova. Lep grad, ta Podgorica, puna duhovitih ljudi. Sve vreme sam bila nasmejana. Ipak, jedan momenat me je potpuno razoružao, razbio moj osmeh i naterao me je da se osetim neslobodno.
Olja Knežević, crnogorska književnica imala je promociju svog romana „Milena i druge društvene reforme“ u divnom prostoru Gradske knjižare, u centru Podgorice.
или Гордијев чвор јавног мњења
Gost autor: srdjazlopogledja
U svojoj osnovi ovaj tekst je prvo objavljen kao komentar na blogu kolege Borisa Drenče.
Вишегодишња мучнина Србије у међународним односима, без икакве назнаке краја, стеже поводом троугла питања Косово - ЕУ - НАТО.
Да то није проста мука, већ мучнина, сведоче дневне реакције јавности поводом сва три питања. При томе, власти Србије не показују довољно демократског капацитета, ни довољно спремности, да пред сопственим јавним мњењем приступе са довољно разумности, приземности, а и способности да иједно од тих питања отворено, коначно реше у домену који се чини могућим. Дакле без заблуда, унапред очигледно лажних обећања, и без непотребног улепшавања.
Gost autor: jamari
I, ako mislite da je za vas kasno, obratite pažnju na svoju decu. Oni sigurno nešto vole da rade više nego nešto drugo. Radite to zajedno sa njima, pomozite im da budu ono što žele i što mogu da postanu. Pomozite im da jednog dana znaju zašto su postali to što jesu.
Gost autor: St.Jepan
Vidim, i ovde će morati ONAJ početak.
To jest, ovaj početak:
Jednom davno, toliko davno da više nije pristojno toga se sećati, sedeo sam povazdan tamo „U Tomaša", i sedeo tamo „U Černeho Vola", pijuckao naizmence tamno i svetlo, čituckao naizmence Nerudu i Hrabala, i crtkao, žvrljuckao, šrafirao, najčešće crnom hemijskom, po kartonskim podmetačima za pivo.
Poklanjao sam te svoje praške tlapnje neznankama i neznancima koji su naše slučajno sedenje želeli da imaju za uvek. Rado sam poklanjao, znao sam da će tako i delić mene biti negde za uvek.
Stizale su krigle, stizale kobasice i pivni sir, govorili se jezici koje sam znao i jezici koje sam, gle, odjednom odnekud znao...
Moj današnji gost-autor je blogokolega oskar-z-wild:
ЗАТВОР ТО ЈЕ ФАМИЛИЈА
написаo oskar-z-wild, као одговор на књигу dr Бранка Бокуна "Femina Sapiens, Matriarchy for Humanities Sake, A New Anthropology" (Лондон, 2009.)
Највећи затвор то је - фамилија. У затвору су криминалци. Доминантни и најопакији криминалци су мајке. Љубав је монета којом се исплаћује послушност. Љубав према плоду своје утробе је златна полуга која је мерило сваке љубави. Они који су избачени из затвора су једини слободни, али већина слободних наставља да куца на врата других затвора не би ли се поново попели на криминалну лествицу.
- super ti je ranac.