Gost Autor: Rejlem
Maltene nikad do sad se nije desilo da potpuno budem zadovoljan onim sto sam video na FEST-u. Uvek bih izbor filmova za gledanje sacinio od proverenih rediteljskih imena, sa dodatkom recimo jednog filma o kom nista ne znam, ali intuitivno osecam da bi moglo da bude dobro. I uvek bih negde omanuo -- nekad bi ‘proverena’ imena izbacila neko da izvinete njesra, a nekad su i eksperimenti sa nepoznatim autorima bili neuspesni. Poslednja 2 promasaja koja su mi u glavi su neki kineski film, ni naslova mu se ne secam, gde se sve vrti oko nekih slamova koji ce biti potopljeni
mesto dešavanja: kraj
vreme: lenjo popodne
par u šetnji i osmeh u trku
...............................................
- da li i si cuo sta je jeremić izjavio danas?
- ne?
- između kosova i evrope biramo kosovo.
- ?
- stvarno.
- (valja se od smeha) pa mali nije normalan. ko ga je vukao za jezik?
- (u protrcavanju dobacuje) meni to kosovo treba samo ako mogu da ga imam celo.
- ? : )))))))))))))))))))))
- (zastaje zadihano) a što mi i kosovo ne budemo drugari i uđemo
You can talk to us now
you can search for a while
when you're rumbling around ...
Najavljujem je s malo, malo izmenjenim tekstom pesme koju ona voli.
Dragi prijatelji, večeras nam priča darkonduty.
U jesen 2006. godine prvi put sam pogledala suvremeni rumunjski film. Bio je to jedan od onih izbora utemeljenih na principu eliminacije koja se, barem kad je u mom slučaju riječ, orjenitira opozitno ‘većim’, razvikanijim i srednjostrujaškim naslovima. Takva se logika sama po sebi nametnula tijekom
Valjda nije bilo boljeg "namesta" da se makar malkice odužim AD (za nesebično gostoprimstvo mojim tekstovima) od ugošćavanja slova i balona koje je brižljivo pripremila Bravarica :)
*
Piše: Aleksandar Petrović
Dečak se iskrao iz sobe i nečujno spustio niz stepenice. Sa uzbuđenjem je prišao velikom instrumentu. Podigao je, lagano, poklopac i dodirnuo dirke. Uskoro su ga okružili roditelji i sestre, koji su ga nemo slušali. Bili su zadivljeni. Dečak je svirao komade koje je, u danima pre toga, izvodila njegova majka. Još nije
Razmatranja
U poslednjih nekoliko nedelja svedoci smo oštre polemike koja se vodi u javnosti po pitanju rezolucije o srebreničkim žrtvama.
KULTNI psihološki triler Alfreda Hičkoka „Psiho“, film koji već pola veka slovi za jedan od kamena temeljaca svetske kinematografije, proslavio je pretprošlog vikenda svoj pedeseti „rođendan“.
Do snimanja ostvarenja koje se davno izborilo za neprikosnoveni status remek-dela, ne samo u žanru horora - lako je moglo i da ne dođe, budući da pre pet decenija niko u Holivudu nije bio zainteresovan za ekranizaciju krimi romana Roberta Bloka (od kog je Hičkok prava na knjigu otkupio anonimno i to za samo 9.000 dolara).
Moj gost je istaknuti turski advokat (specijalnost ljudska prava), aktivista ljudskih prava i kolumnista lista Today's Zaman-a, Orhan Kemal Džengiz (Orhan Kemal Cengiz). Posle kratke izmene mejlova dobio sam njegovu dozvolu da prevedem i objavim njegovu današnju kolumnu (i sve prošle i buduće). O tome zašto današnju u beleškama na margini.
gost na blogu: Srđan Mandić
nikad nisam koristio pauzu na poslu u onim propisanim terminima; uvek na osećaj i onda kada procenim da mi je potrebna. kako još nisam ovladao magijom da pretvorim ceo svoj život u mentalnu pauzu, taj bife se pokazao prilično i iznenađujuće dovoljnim za prvu pomoć. ima više razloga zašto baš taj bife: najkraći put od sveže skuvane kafe do mene; mali, skučeni i smirujući prostor sa skromnim ugaonim nameštajem i zbijenim kuhinjskim elementima; nema kolega i koleginica, jer gospoda i gospođe bivaju usluženi/e…
specijalno za blog: Branka Pavlović
U subotu uveče 20.02.2010. žiri kojim predsedava Werner Herzog, proglasiće dobitnike nagrada jubilarnog 60. Berlinala.
Direktor Dieter Kosslick je vernoj berlinskoj festivalskoj publici pre 10ak dana, bez mnogo pompe (koju bi ovakav jubilej možda zahtevao) obećao uzbudljiv filmski put oko sveta. Bez obzira na odluke žirija, obećanje je svakako ispunio – svaka od 20ak projekcija na kojima sam ja bila, bila je ispunjena do poslednjeg mesta.
Elektronskim displejima u festivalskom centru na Potsdamer Platzu koji pokazuju za koje projekcije je ostalo jos karata u slobodnoj prodaji, takodje dominira crvena boja – za vikend (nedelja je tradicionalno Berlinale Kinotag, dan za publiku) će se teško naći karta za bilo koji od preostalih filmova na programu.