Nekada davno u nekom dalekom gradu živeli su ljudi koji su želeli da imaju lepu i modernu odeću, ali nisu sebi mogli da je priušte.
Fotografi su nekad, sa istom ozbiljnošću, kao stari majstori kičice, proučavali prizor koji su hteli da ovekoveče. Osmišljavanje motiva za fotografisanje bilo je jako važno. Takođe je bilo važno šta će se naći na staklenoj ploči ili celuloidnoj terci, a šta ostaviti izvan fotografskog okvira slike.
Proces razvijanja filma i pravljenja fotografije bio je skup i trebalo je da čovek bude zaljubljenik, da bi se u to upustio.
dok pokušavam da pišem o (ne)legalnim izborima u južnoj srpskoj pokrajini a ne da mi se, pala sam u napas' da čitam... i gledam neka brda kroz prozor, na jugu koji je od severa toliko daleko da ljudi nemaju pojma ni da su neki izbori, a kamoli ko se kandidovao.čuli su za "incidente" na mostu na ibru i kada se sinoć u centru gračanice začula neka sirena, škripanje guma, galama i pucanj - izašli su na ulicu u strahu da nije "opet nešto..." (nije bilo ništa, neki se zakačili)
gost autor: ludvig92
U svečanoj dvorani Borovog kompleksa palata u Zaparu, na smaragdnom tronu, sedeo je car i melanholično raspoložen slušao muziku. Bilo je mnogo udobnijih mesta za takvu aktivnost širom zamka, ali je sedenje na prestolu nekako činilo da se njegov zakoniti vlasnik oseća bar trunčicu bolje. Zatvorio je oči i prepustio se tonovima, a kada ih je sledeći put otvorio ispred njega je stajala Oranda. Tako se trgao kada ju je ugledao da za malo nije pao sa svog
нећу у цркву, хоћу да председник, премијер и министри воде грађане србије у европу, а не да ме воде у цркву после проглашења независности косова и метохије да се молим богу да поништи одлуку о независности
gost autor: coa smor