Malko se "oladismo", a u poplavi utisaka o poseti potpreCednika, nađoh i ove:
Važna tema, a najzad u našoj blogosferi imamo ljude koji o tome mogu da pišu kvalifikovano i odgovorno.
Dakle, dame i gospodo, Marco & Njanja de Mančini
Molim, sve čitaoce da ne lupaju ovde preporuke, nego tamo gde treba.
Uz izvinjenje onima koji prate Sagu . Nisam stigla ranije da postavim - evo vam kraj ove glave.
To veče umre Sergrej. Još se razgovetno sećam njegovih poslednjih trenutaka. Ležao je na otvorenom sa nama, i uskladištenim namirnicama, jer ovo je bio klasičan drakar i nije imao podpalublja. Posada je stalno bila izložena suncu, ili vremenskim neprilikama. Pored njega je bio njegov iskidani oklop, koga pored sve njegove čvrstine i masivnosti, pobediše severnjačke sekire. Grudi su mu bile zavijene belim krpama, kroz koje su rane uvek ponovo krvarile, ma koliko puta ga naši ranarnici previjali. Naravno ja, blesavi dečak, nisam kod sebe imao dooua da mu pomognem.
I know the alphabet. Maybe I could be a writer (Hubert Selby)
Ja sam sveštenik. Koristim dobrotu Vladimira Petrovića da iznesem neke svoje stavove, koji mogu biti, nadam se, od interesa za neke blogere. Ne pretendujem da će to zanimati sve blogere, a još manje ću reći da sam ponosan na posao koji radim, jer nije lako biti sveštenik u Srbiji. Ali se ne žalim.
A na ovo pisanje me je ponukao domaćin Vladimir Petrović, kada je video da se kod uvaženog blogokolege
...s prošlošću: Francusko iskustvo
Gost autor: dr Predrag Milidrag
viši naučni saradnik, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd
objavljeno u časopisu Filozofija i društvo 23, 3 (2012): 56–77.