Gost-autor: Čupavo Derište
Svaki put čujem iste reči „E moje dete, ja mogu ovako do sutra da te lažem. Jako je teško biti sam...vidiš mene, kad mi neko dođe, ne umem da stanem sa pričom,“ i sve to izgovoreno sa osmehom na licu. Kada čovek ostari, a pri tom veći deo starosti provede sam, jedino što ga tada stvarno ispunjava je društvo, razgovor... Gledam svog starog komšiju koji je nažalost ostao bez supruge pre osam godina, samog, jer dece nisu imali, posmatram ga dok pričamo i u glavi pravim scenario svojih penzijskih dana. Da li će mi biti podjednako teško da savladam samoću, ukoliko se i moj život bude odvijao kao i njegov? On sada ima 75 godina, a jedino društvo su mu kokoške i petlovi koje već godinama čuva.
Vrana, copyright © Szabolcs Kokay
Ponovo je to doba godine i telefon mi je samo u prvih nekoliko sati ovog jutra već tri puta zvonio: mi smo našli malu svraku/sovu/napadaju me gačci (u stvari se o vranama radi), šta da radim?
Već par dana traje rat između korisnika YouTube u zaštitnika copyrighta RTS-a, oko Kesićevog kuvanja klin čorbe.
Neću se baviti ko je tačno zaštitnik Copyright-a koliko Javni servis tačno košta ta zaštita, a začudo - neću se baviti ni tehnologijom kako se tačno to radi i kako prepoznaju da je video ili isečak iz originalnog videa pod copyriight-om.
Tema za danas je odakle uopšte RTS-u copyright? Ukoliko to jeste javni servis, ukoliko jeste "vlasništvo svih građana Srbije" ukoliko treba da damo 150 dinđži mesečno onda je taj copyright najmanje naš. Autori su
I dobijem odgovor da u Zakonu o lovstvu ono stoji još od 1993, ali ga nadležni ne sprovode!
Zdzislaw Beksinski
- UMRIJEĆU! – dreknu Damir iznenada, prenuvši iz kolektivne letargije kompletnu ekipu za šankom. Zadimljena tišina, što se domaloprije omamljeno lelujala nad glavama nas nekoliko standardnih blejača u klubu HN pozorišta, biješe nepovratno raspršena.
Šumski zviždak - foto (c) Snežana Panjković
Iako sam jednu polovinu detinjstva proveo u šumi, a drugu na dva ili tri omiljena drveta – što je nesumnjivo ostavilo traga u meni, verovatno najprimetnijeg u nevoljnoj ili, u najboljem slučaju, mrzovoljnoj razmeni svakodnevnih uljudnosti – nikako se ne bih usudio tvrditi da dobro poznajem šumske ptice, niti da imam ozbiljnijeg iskustva u ptičarenju po šumskim staništima. Zato sam se za savet obratio jednom biologu koji je i diplomirao na fauni ptica svoje lokalne šume:
Svi znaju za tvrđave i arheološka nalazišta Đerdapa, pa na to neću trošiti reči, ali – šta je s pticama ovog područja?
Na ekranu GPS, ova ruta - ne postoji
Postojanje je vjerovatno najnesporniji, najneupitniji, od svih fenomena na ovom svijetu. Nesporniji čak i od samog svijeta. Sad, o kakvom/čijem postojanju se radi, to je posebno, nimalo jednostavno pitanje, ali samo postojanje je sine qua non svega što jest. Preduslov svih preduslova. To nešto, koje nije ništa, jeste to što jeste upravo uslijed svog postojanja.