U neko davno doba, pre ere interneta, a kada sam prvi put okačio dvogled oko vrata, video sam svog prvog „galeba snegara“, a da sam znao šta gledam. Naravno da sam ga viđao i ranije, ali ranije nisam umeo da mu prilepim etiketu s imenom vrste. U stvari, ta vrsta se u Srbiji nije ni zvala snegar, to je bio hrvatski naziv, koji sam, u nedostatku definisane srpske nomenklature ptica, pokupio

U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke.

Čisto da održim tradiciju i rezervišem sastajalište za noćne ptice

Po drugi put zaredom, a i drugi put uopšte, jedan od učesnika finala igraće  na svom stadionu.

ovako izgleda novi kostim, sija na sve strane, kako irske vile zapovedaju,
dakle, spreman je.

Ovog vikend na programu su prve utakmice ovogodišnjeg NFL  Play Off-a, pa kao uvod u konačno razračunavanje red bi bio da se osvrnemo na protekli (regularni) dio sezone.

Nisam planirao ovaj post, al sam se,  na insistiranje pojedinih bloger putem pp, a posebno zbog samih utakmica druge runde PO-a, iznebRuha samoodlučio na taj korak. Skuckah ga jutros iz ruke, na prvu, a pun sadržaj  blogeri će mu već po tradiciji uobličiti  komentarima...

A certain level of aggression is essential to the game of rugby league, particularly in defence and particularly in the middle of the field, where the big boys collide.

Rugby league is, in many ways, a combat contact team sport. The collision and tackle aspect of the game is a form of wrestling and, let’s face it, only a few scary people are able to compete in any form of combat without first setting an aggressive mindset.

There’s nothing wrong with a rugby league tackler facing up to his opponent with the desire to hurt him and there’s equally nothing wrong with a trainer