Copyright (c) Bruno Bruderer
Niska šarenih, svilenih, kineskih cvetova poskakuje mi pred očima, dok kroz vetrobran kamiona posmatram kamilju zapregu s kojom se mimoilazimo na putu za Dasadu, selo na rubu Male slane pustinje Kač. A još jutros smo putovali ševroletovim SUV-om, koji smo malopre ostavili pored puta...
Posle nekoliko obilazaka parka Gir, ponovo smo se našli pred prijemnom zgradom, očekujući džipsi (Maruti Gypsy) sa vozačem i vodičem. Ovaj nacionalni park zahvata najveći kompleks aridne listopadne šume na zapadu Indije i radoznalim posetiocima nudi 38 vrsta sisara, 37 vrsta gmizavaca i, da ne zaboravim - skoro 300 vrsta ptica.
Ipak, za većinu posetilaca ovde kao da postoji samo jedna vrsta - poslednja populacija kritično-ugroženih azijskih lavova (Panthera leo persica). Otuda je prilično iritirajuće slušati pitanja iz mimoilazećeg džipsija: „Jeste li videli lavove?“ „Jesmo, pa šta? Mi smo ovde zbog ptica.“
Znam da je u noći slave ošišanih momaka, bogohulno posvetiti pažnju bilo kom drugom sportu, ali mi iz rukometa, već godinama iz „drugog reda“, pokušavamo da svoj sport vratimo na floskulu „stare slave“, pa ću tako večeras uobičajeno štucati na nečije coktanje i negodovanje – Evropsko prvenstvo u rukometu za žene!
Dobro se sećam. Bila je to sezona 2002/2003, kada sam među nekih 2000 poluuspavanih ljudi u „Pioniru“, gledao četvrtu pobedu Partizana u poslednjem, 14. kolu Evrolige protiv Ulkera. KK Partizan je te godine, bio poslednji – osmi u grupi, a ovo je bio ispraćaj u nekom, još nestandardizovanom, popodnevnom terminu. U navijačkom repertoaru, pored onog čuvenog „Svaki Turčin zna, svaka mula zna, da je Obilić, srpski sin, zaklao Murata“ i „Mirsade (Jahović) Srbine“, glavni hit je bio „Svinjoo debela“, posvećen Duletu Vujoševiću, koji je, onako, podbočen o svoj stomak u izgužvanoj košulji, psovao sve u šesnaest prema tribini sa „najvatrenijima“. To nisu bile godine ljubavi, ni rezultata. Još uvek, ti isti, navijači, nisu uramljivali slike sa likom „debelog“ Supermena, utakmice Partizana nisu bili „mejnstrim“, Cukerberg je tek smišljao Facebook, pa grupe poklonika nisu postojale, a gradska kalakurdija nije imala šta da vidi i da bude viđena, tako da je u širokom luku zaobilazila bljuzgavičavi mrak oko hale „Pionir“. Još uvek je terenom krstario neki polutalentovani tim sa, po pravilu, jadnim strancima i rvačem, Vesom Petrovićem, kao glavnom atrakcijom.
Jeste. Dosta vremena provodim na Facebook-u, to nije tajna. I svašta nešto mi se nalinkuje u mailovima i po wallovima. Fenomen Karleuša se nastavlja. Nakon pisanja pa ne pisanja kolumna za kurir, poznata izvođačica nečega što je i Basara pohvalio u svojemu tekstu je udarila po majci (i potkošulji) nacije, kada je estrada u pitanju.
U svom otvorenom pismu Svetlani Veličković pa kasnije i Ražnatović kaže i:
Pa ubili su SRPSKOG PREMIJERA, bez većih problema, zar ne? I opet-kakve veze "jadna Ceca" ima sa tim? Smrc,smrc,jadnaa Cecaa...Marsh! Brate, ja ubice u kuću ne puštam,kafu im ne kuvam, ne pušim im! Ubice bre i ne poznajem!
Znam da nije za bloga li ne mogu da odolim a da ne prenesem nama-vama koji ne čitate, jer u dnašnje vreme ništa ne uspeva kao španska (turska) sapunica.
, apriori nepušačkog( muvozunzarnog) #ko očemu , baba o uštipcima#:
Toliko od mene ,što se tiče duvana!
A i ovo obožavam :( rekao sam već onomad , ali niko ne shvata ozbiljno)
Ovo je tek početak!
Počeli da nam padaju bolidi i sa neba!
To nas ustvari gađaju vanzemaljci, ovo sa bolidima ,koji su isto to i kod njih pokušali , (apropopo upotrebe duhana).
"Đo soj tu madre!"
"Noo... NOOOOOO!!!"
Za vikend zabranjeno blogovanje!
Vreme će biti lepo, sunčano i toplo. Šta ćete kod kuće, što da čamite u gradovima? Znate li čega sve ima na samo 100km od Beograda ili Novog Sada? A tek od Niša, Kragujevca, Valjeva - tu je dosta odjehati 30 km od kuće do prelepih mesta i odličnih ljudi.
Moja gospodža i ja smo veliki fanovi putovanja svih vrsta, cunjanja i lunjanja. Volimo da vikendom pobegnemo iz grada i najčešće to radimo
Preko visećeg mosta me je odvukao glas neke ptice. Malo-pomalo, preko dasaka, sve me je dalje vodila. Glas detliću nalik, ali samog detlića nigde ne vidim. Konačno, sedam na klupu pokraj reke, u kanjonu posutom svim bojama miholjskog leta.
Ako koristite Facebook u Internet kafeu ili na drugoj sličnoj "otvorenoj" bežičnoj mreži, od juče možda niste jedini koji gleda u vašu stranicu - zahvaljujući novoj Firefox ekstenziji Firesheep i rupama u bezbednosti Facebook-a (a i mnogih drugih web sajtova). Pročitajte u ovom blogu zašto.
Ukrajinke golih grudi protestuju protiv Putina - pa nek neko kaže da BlogB92 nije uticajan. Otpor im izvezao revoluciju, Blog toples protest. Za razliku od Otporaša, mi Blogeri još nismo naplatili (mis'm, ako bude neka kinta lako ću ja da pošaljem IBAN)... ali nije to uopšte tema.
Tema sam ja i moje primitivne, vulgarne, nazadne, prevaziđene i društveno neprihvatljive navike. Naši smo, evo da otvorim dušu, ogolim se do kraja i priznam otvoreno