Obećah nekoliko izglasanih blogova. Drugi je bio planirani blog Pendrek na vagi
Kako je Ivica Dačić postao srbijanski Hans-Dietrich Genscher i zašto od njega zavisi;
ko kome glavu skida u DS-u sve se spremajući da je skine kilavom Tadiću;
kako se ambasadori polomiše ubeđujući Tadića i Tomu da naprave 'veliku koaliciju' (koja bi imala dovoljno glasova da prizna Kosovo;
...i ostale gnusne radnje.
http://www.facebook.com/topic.php?topic=12228&uid=371637395526
"Poznato je pravilo da je za istinu dovoljan samo jedan argument, a više argumenata nagoveštavaju neku sumnjivu rabotu. A sve nas više zasipaju novim i novim argumentima zašto treba poseči najlepši drvored na Balkanu od petsto platana na Bulevaru kralja Aleksandra. Sve to pomalo liči na petljanje oko novog gripa i njene vakcine. Stari platani zasenili su bajku o novom gripu.
Gost-autor Dejan Đapić
Mladu čiopu pronašao sam 13. jula, ispod zgrade na kojoj se gnezde, a 30. jula je puštena - bacio sam je u vazduh i odletela je.
Danas je pred mojim vratima od stana osvanula posiljka prevelikih dimenzija da se ugura u letterbox. Sastojala se od jedne povece narandzaste torbe, nalik na one kakve prodaju Kinezi u bloku 70 a koriste se, recimo, za nosenje prljavog vesa u perionicu, ili cak za pijacu i slicno. U torbi se nalazilo jedno pisamce, i jedan leaflet.
Evo sadrzaja tog pisma na engleskom:
Predsednik Sjedinjenih Američkih država Abraham Linkoln (1809 - 1865) ponudio je da država kupi veliki deo indijanske zemlje a indijanskom narodu je obećan rezervat.
Na tu ponudu dobio je odgovor poglavice plemena Sietl.
Kada Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, previše od nas traži.
Kako se može kupiti nebo i toplina zemlje? Tako nešto sasvim nam je strano. Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode.
Pa kako ih možemo kupiti? Svaki je delić ove zemlje svet mom narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, sveti su u mislima i u životu mog naroda.
Navedeni razlozi za secu stoletnih platana na Bulevaru otkrivaju da je stari drvored vec unisten nehatom i nebrigom istih gradskih komunalnih institucija koje treba da budu glavni nosioci rekonstukcije i sadnje novog drvoreda.
Cinjenica da ocigledno ne postoji namera da se gradjanima koji ce direktno biti ugorzeni ovom akcijom da prilika da mogu detaljno videti sta se planira ili na bilo koji nacin uticati na modelovanje sredine u kojoj zive, kao i cinjenica da se stupa u akciju secenja starog drvoreda pre nego sto je novi projekat i zavrsen, nedvosmisleno govori da se nije ozbiljno shvacen znacaj drvoreda ovih razmera, njegova ekoloska i drustveno kulturna i istorijska dimenzija.
Takodje, pitanje je i koliko je ozbiljno shvacena problematika sadnje novog drvoreda u savremenoj urbanoj sredini. Beogradjani koji su se pomirili sa cinjenicom da stari drvored mora da se sece ali se tese da ce njihovi unuci moci ponovo da uzivaju u blagodetima visokih platana na Bulevaru, nazalost se varaju.
Kada “prirodnjacima” pomenete ime Jean Baptiste Joseph Fourier – a, najveći broj njih pomisli na Furijeove redove i Furijeovu transformaciju - evo, kladim se da su Vučko i Novković odmah na to pomislili. I on jeste zaista slavan zbog tih otkrića koja danas svaki student tehnike ili prirodnih nauka mora da savlada. Medju ljudima koji se prirodnim naukama ne bave, ime ovog čoveka i njegovih redova možda ne znači ništa, ali će vam skoro svako reći da